Da se ljubav može dogoditi i onda kada mislimo da smo zauvijek izgubili mogućnost da ponovno budemo sretni, pokazuje dirljiva ispovijest 48-godišnjeg Hrvata kojemu je supruga preminula od agresivnog karcinoma dojke. Ostao je sam, shrvan tugom i bez nade da ga u životu čeka išta lijepo.
Svoju je ispovijest započeo jednog jutra, dok je uz kavu prije posla čitao tuđe objave o ljubavi i pronalasku partnera. Odlučio je podijeliti vlastito iskustvo, koje je započelo velikom ljubavi, nastavilo se nezamislivim gubitkom, a završilo susretom kojem se ni sam nije nadao. “Imam 48 godina, prva baš baš ozbiljna veza je trajala od 2003. do 2011. i završila je brakom. Obožavao sam ju. Slatka, pametna, vitka, vrckasta, uživali smo u životu, putovanjima i ispunjavanju snova”, napisao je, prenosi Dnevno.hr.
Njihovu je sreću 2019. godine prekinula teška dijagnoza, nakon koje je svoj život potpuno podredio brizi za suprugu. “Moja dugogodišnja djevojka, supruga, najbolja prijateljica je saznala da boluje od iznimno agresivnog tipa karcinoma dojke. Krenuli smo s terapijama, bolnicama, lijekovima i svime što takvo što nosi za sobom. Ja sam ostavio posao da bih mogao biti s njom 24/7, pala je u krevet, nosio sam ju u kadu i prao, mijenjao pelene, kuhao, tješio ju jer joj je otpala kosa i osam mjeseci kasnije moja supruga je umrla”, prisjetio se.
“Postao sam udovac sa 42 godine, život mi je stao”
Nakon suprugine smrti suočio se s tugom, ali i razočaranjem u ljude od kojih je očekivao podršku. “Postao sam udovac sa 42 godine. Život mi je stao, bio sam devastiran i nisam vidio ništa pozitivno u onome što je bilo ispred mene. Dan mi je počinjao s kavom, cigaretom i pjesmom ‘Pictures of You’. Ljudi za koje sam mislio da su mi prijatelji me nisu pitali kako sam, kako podnosim sve, treba li mi društvo ili samo razgovor, osjećao sam se zaboravljeno i nije mi bilo jasno što se događa. Samo jedan prijatelj je redovito dolazio i pokušavao me izvući van, odvesti negdje i oraspoložiti i za to mu vječno hvala”, naveo je.
U komentarima je otkrio i neke detalje o posljednjim mjesecima suprugina života. Pojedini članovi njegove i njezine obitelji savjetovali su mu da je smjesti u hospicij, gdje bi dobila palijativnu skrb, kako bi on mogao nastaviti raditi i živjeti uobičajenim životom. Takav prijedlog nije mogao prihvatiti, a s ljudima koji su mu to savjetovali više nije u kontaktu. “Ja sam 2011. godine na oltaru pred svjedocima rekao i potpisao: u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti. Nitko i ništa ne bi moglo promijeniti moje mišljenje nakon tog dana, a to je potpuna predanost i odanost partnerici/supruzi na koju sam se svojevoljno obvezao. Nekome je to samo gomila riječi koje ponavlja, meni je bilo zavjet”, objasnio je.
Posebno je potresno njegovo prisjećanje na vrijeme provedeno uz bolesnu suprugu, koje je, unatoč svemu što su prolazili, opisao i kao jedan od najdragocjenijih dijelova njihova zajedničkog života. “Tih 8-9 mjeseci od dijagnoze do smrti, koliko su bili teški i užasni, bili su i najbolji period života jer nikad nismo bili toliko vremena skupa i nikad si prije nismo toliko stvari rekli. Iz ove perspektive ne znam bih li mogao ponoviti sve to, ali tada sam se osjećao kao najjači čovjek na svijetu”, prisjetio se.
Match na Tinderu
Nakon godinu i pol dana, na nagovor prijateljice, odlučio je pokušati upoznati nekoga putem Tindera. Iako nije vjerovao u pronalazak partnera preko interneta, napravio je jednostavan profil sa svojom fotografijom, nekoliko rečenica i interesima. Ubrzo se dogodio spoj sa ženom koja na profilu nije imala fotografiju lica.
“U jednom trenu ‘match’! Slika bez lica, opisni tekst bez cilja, bez želja, nedefinirano. Nisam reagirao i par dana kasnije dođe mi poruka s druge strane, od te osobe… bok! I krenuli smo u tipkanje, tjednima, o poslu, životu općenito, putovanjima, filmovima, hrani… i odlučimo se naći”, opisao je.
Do prvog susreta nisu razmijenili fotografije, pa je on nije znao ni prepoznati. Ipak, razgovor je tekao toliko prirodno da su, prema njegovoj procjeni, tijekom šetnje prehodali dvadesetak kilometara. U jednom trenutku upitala ga je zašto je sam, a on joj je ispričao što mu se dogodilo. “Ispričao sam joj sve što se dogodilo i kako je bilo, ženska se rasplakala usred kafića. Nakon pića smo razmijenili brojeve telefona, rekao da se javi ponekad ako bude htjela, zagrlili se, zahvalio na ugodnom društvu i razišli se i bez ikakvih očekivanja otišao kući”, otkrio je.
Već sljedećeg dana dobio je njezinu poruku u kojoj mu je napisala da joj je žao zbog svega što je prošao, ispričala se što se rasplakala i priznala da nije očekivala da će njihov razgovor otići u tako emotivnom smjeru. Predložila je da se ponovno vide, a on je pristao.
Sljedeća tri ili četiri mjeseca nalazili su se zbog šetnji, pića i razgovora, bez posebnih očekivanja. Kada mu je predložila zajednički vikend na moru, prihvatio je jer mu je njezino društvo odgovaralo i želio se barem nakratko odmaknuti od svakodnevice.Upravo je na tom putovanju njihov odnos dobio sasvim novu dimenziju. Dok su ležali na plaži i šutjeli, ona ga je primila za ruku i izgovorila riječi koje su mu jasno dale do znanja što osjeća. “Znaš, već neko vrijeme razmišljam o svemu što si mi pričao i kad bi se meni nešto takvo dogodilo kao tvojoj supruzi, voljela bih imati uz sebe nekoga poput tebe”, rekla mu je.
“Sve mi je bilo jasno, prihvatio sam njezinu igru i evo već četiri godine smo zajedno. Obožavam ju!”, napisao je, a zatim opisao koliko mu znači žena koja je prihvatila i njega i njegovu životnu priču.
“Ona je žena koja me podržava i razumije, koja poštuje moj život prije nje, koja sa mnom ide na groblje odnijeti cvijeće mojoj pokojnoj supruzi i koja za Sve svete donese lampione i kaže: ‘Da imaš za odnijeti.’ Ona je žena koju moji roditelji obožavaju, koja ima roditelje koji mene vole, gdje njezina majka kuha po mojim željama, a otac me zove zete i zove me kad upeca šarana, kad je neka dobra tekma”, opisao je.
Njegova sadašnja partnerica ne pokušava izbrisati uspomenu na pokojnu suprugu, nego prihvaća da je ona i dalje važan dio njegova života. To je dodatno objasnio u jednom od komentara, odgovarajući korisniku koji mu je savjetovao da s vremenom mora pustiti pokojnu suprugu kako se nova partnerica ne bi osjećala kao njezina zamjena.
“Pustiti zvuči grozno, ali znam na što misliš. Stvar je u tome da moja pokojna supruga, ako zaista postoji život nakon života, gleda s odobravanjem na moju novu partnericu. Ujedno, moja sadašnja partnerica zna sve i poštuje moju pokojnu suprugu i njezin život. Ponekad, vrlo rijetko, ali ponekad me pita nešto vezano za nju, vrlo oprezno i uvijek joj odgovorim potpuno otvoreno na sva pitanja. Ne želim da ikada stekne dojam da joj bilo što skrivam”, naveo je.
Ispovijest je izazvala brojne emotivne reakcije, no našli su se i oni koji su ga kritizirali jer je godinu i pol nakon suprugine smrti počeo tražiti novu partnericu. Jedna korisnica ustvrdila je da muškarci prebrzo nastavljaju dalje, na što joj je odgovorio: “Što znači jako brzo? Moja žena nikad neće biti zaboravljena. Svaku subotu nosim cvijeće na grob i tako će biti dok sam živ. Koliko je vremena ‘sporo’?”
Unatoč kritikama, nije dopustio da tuđe mišljenje umanji njegovu sreću. U jednom od odgovora kratko je poručio da ga takvi komentari ne diraju jer je sretan.
Mnogo više bilo je onih koje je njegova priča duboko dirnula. Jedna korisnica napisala je: “Rasplakala sam se uz kavu, drago mi je što ste se pronašli i želim ti svu sreću u životu”, dok je drugi komentator istaknuo koliko je njegova briga za suprugu pokazala što znače odanost i partnerstvo.
Posebno je emotivan bio komentar: “Pokojna supruga ti ju je poslala”, koji se nadovezao na nešto što je i sam autor napisao na kraju svoje ispovijesti.
Posljednje riječi supruge
Prisjećajući se razgovora koji su vodili nedugo prije njezine smrti, otkrio je da mu je supruga izrekla želju koju je nakon svega što mu se dogodilo doživio na sasvim drugačiji način. “Nedugo prije nego je moja supruga preminula, jednu večer smo samo pričali i rekla je: ‘Ako ja umrem, ti moraš naći nekoga tko će te voljeti i poštivati. Sad, iz ove perspektive, kao da je ona imala prste u ovoj priči i našla mi nekoga tko me voli i poštuje”, priznao je.
Svoje je iskustvo podijelio kako bi ohrabrio ljude koji traže partnera, ali i one koji su zbog teških životnih iskustava izgubili vjeru da ponovno mogu pronaći ljubav. Pritom nije tvrdio da je pronalazak prave osobe jednostavan niti da je dovoljno samo poželjeti vezu. “Može se naći partnera, ali treba imati i sreće, a i potruditi se. Ni sam nisam vjerovao u nikakvo online traženje nekoga, ali u današnjem užurbanom svijetu malo ljudi ima vremena i volje za izlaske i traženje nekoga u klubovima ili kafićima. Ja sam imao sreće da nađem partnericu koja ima sve kvalitete i koja me doslovno izvukla iz melankolije i životnog pada”, iskreno je poručio.
