Jesenja sjetva na oranicama širom Bosne i Hercegovine i ove godine skuplja je nego ranije, a poljoprivrednicima na ruku ne idu ni vremenske prilike pa proizvodnja hrane postaje sve zahtjevnija a i neizvjesnija, piše BHRT.
Procjene su kako domaća proizvodnja podmiruje samo 20 posto potreba za hranom u našoj zemlji. Zašto je taj postotak tako nizak i zbog čega uvoz dominira?
Bosna i Hercegovina uvozi gotovo 80% hrane koju potroši, dok domaća poljoprivreda ne može zadovoljiti potrebe tržišta u većini segmenata. Visoki troškovi, niske otkupne cijene i snažan uvoz tjeraju mnoge da odustanu od proizvodnje.
DRAŽEN JOVIĆ, Poljoprivredno dobro “Semberija” Bijeljina”Što se tiče pšenice mi proizvodimo negdje oko polovine potreba, to je veliki problem jer je prehrambena bezbjednost stanovništva važnija od bilo koje druge bezbjednosti. Mi smo bili svjedoci u vrijeme korone kako su nam za par dana police marketa bile apsolutno prazne”. Prema podacima Vanjskotrgovinske komore BiH, samo u prvih šest mjeseci ove godine na uvoz mesa, voća, povrća, mliječnih proizvoda i živih životinja potrošeno je više od 720 milijuna maraka. Najviše smo uvozili meso, voće i povrće, mlijeko i jaja.
JOVAN VASILIĆ, Udruga potrošača “Zvono” Bijeljina”
Mi uvijek garantirano uvozimo onu hranu koja je na isteku što reče neko neki dan, na isteku roka trajanja, nisu nam usuglašeni sve zakonske regulative. Na primjer kad je u pitanju zamrznuto meso, u EU šest mjeseci se može držati zamrznuto kod nas godinu dana.”Da bi se smanjila zavisnost od uvoza, potrebno je najprije utvrditi šta i koliko možemo sami da proizvedemo, a zatim osigurati uvjete da domaći proizvođači opstanu i razvijaju proizvodnju, smatraju sugovornici.
SRETEN VUČKOVIĆ, Odjeljenjе za poljoprivredu Grada Bijeljina”Nama je potrebna jedna sveobuhvanta analiza kada je u pitanju RS i BiH da vidimo koliko smo samodovoljni odnosno, koliko nismo samodovoljni i koje potrebe podmirujemo, a koliko moramo da uvozimo i da tu pronalazimo balans, kao i da različitim mehanizmima nadležne institucije da utiču”. Dok domaći proizvođači traže način da opstanu na tržištu, uvozna zavisnost postaje i pitanje ekonomske sigurnosti.
SANEL HALILBEGOVIĆ, еkonomist”Prenos povećanja cijena i troškova prenijeće se na krajnje korisnike, stojim iza toga.” Najveću cijenu zavisnosti od uvoza na kraju plaćaju građani. Jer, osim što hranu plaćaju sve skuplje, u slučaju ozbiljnijih globalnih kriza i poremećaja na tržištu, mogli bi se suočiti sa situacijom da ni po tako visokim cijenama neće moći da je kupe.
