Za mnoge građane koji se nakon godina provedenih u Njemačkoj odluče na povratak u domovinu ili selidbu u treću zemlju, prelazak granice označava novi početak. Međutim, njemačka porezna uprava (Finanzamt) ne zaboravlja tako lako svoje porezne obveznike. Porezni zakoni u Njemačkoj strukturirani su tako da država često naplaćuje poreze u trenutku samog odlaska, a pod određenim uvjetima porezne obveze ostaju na snazi godinama kasnije, piše Fenix.
Njemački stručnjaci za porezno pravo upozoravaju na ključna pravila koja svaki iseljenik mora poznavati kako bi izbjegao neugodna financijska iznenađenja i kaznene postupke.
Tko je na udaru, a tko može mirno spavati?
Važno je odmah razjasniti: za veliku većinu radnika koji primaju redovitu plaću i vraćaju se s ušteđevinom na računu, porez na odlazak ne postoji. Ako ste u jednostavnim radnim odnosima bez većih poslovnih udjela, dovoljno je uredno se odjaviti i predati poreznu prijavu za proteklo razdoblje.
Zakon, međutim, strogo pogađa fizičke osobe i poduzetnike u nekoliko specifičnih situacija:
Ako kao privatna osoba posjedujete udjele u tvrtkama (1% ili više).
Ako imate veći portfelj u ETF-ovima ili investicijskim fondovima (nabavna vrijednost veća od 500.000 eura).
Ako ste registrirani kao obrtnik ili slobodni profesionalac (Gewerbe ili Freiberufler) pa selite poslovanje.
Ako u Njemačkoj posjedujete nekretnine koje nastavljate iznajmljivati.
Što se obavezno mora prijaviti poreznoj upravi?
Prilikom iseljenja iz Njemačke nužno je poreznoj upravi dostaviti novu inozemnu adresu te regulirati sve preostale obveze. Samostalni djelatnici i vlasnici obrta moraju službeno odjaviti svoju djelatnost (Gewerbeabmeldung).
„Finanzamt nakon toga najčešće traži detaljne odgovore: planira li se povratak u Njemačku te ostaje li u zemlji poslovna jedinica ili podružnica. Na temelju tih odgovora poreznici procjenjuju stvarne porezne posljedice odlaska“, pojašnjava njemačka odvjetnica za porezno pravo Esther Seibt-Pfitzner.
Osim toga, obveza podnošenja godišnje porezne prijave (Steuererklärung) ne prestaje automatski. Za sve godine do trenutka iseljenja prijava se mora predati unutar propisanih rokova. Tko to zanemari, riskira službenu procjenu poreza od strane uprave (što u pravilu rezultira znatno višim iznosom) te pokretanje prekršajnog ili kaznenog postupka.
Nekretnine i dvostruko oporezivanje
Čak i ako trajno odjavite prebivalište u Njemačkoj, određeni prihodi ostaju oporezivi u toj državi. Tipičan primjer su prihodi od najma nekretnina koje posjedujete na njemačkom tlu.
Istodobno, većina država primjenjuje načelo oporezivanja svjetskog dohotka, što znači da novi porezni rezident u svojoj novoj zemlji stanovanja mora prijaviti cjelokupne globalne prihode. Iako Njemačka ima sklopljene ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja s više od 100 država, ti sporazumi ne rješavaju automatski sve praktične prepreke te u pojedinim situacijama može doći do povećanog poreznog opterećenja.
Poseban oprez potreban je i kod nasljedstava i darovanja. Čak i do pet godina nakon odlaska iz Njemačke, darovi ili nasljedstvo mogu podlijegati njemačkom porezu ako prelaze propisane neoporezive iznose, a ako je u ostavinsku masu uključena njemačka imovina, taj se rok dodatno produljuje.
Što je „Wegzugsteuer“ (porez na odlazak)?
Jedna od najskupljih stavki prilikom trajnog napuštanja Njemačke jest porez na odlazak (Wegzugsteuer). On se primjenjuje na udjele u kapitalnim društvima (poput d.o.o. / GmbH ili d.d. / AG) pod dva uvjeta:
Da je osoba u posljednjih 12 godina najmanje 7 godina bila neograničeno porezno obvezna u Njemačkoj.
Da je u bilo kojem trenutku u zadnjih pet godina posjedovala najmanje 1 posto udjela u tvrtki.
U tom slučaju Finanzamt fiktivno tretira odlazak kao da je osoba prodala svoj udio po trenutnoj tržišnoj vrijednosti. Razlika između nabavne i tržišne cijene oporezuje se kao fiktivni dobitak.
„Pri visokim procijenjenim vrijednostima, uz porez na dohodak, crkveni porez i solidarni prirez, efektivna stopa poreza brzo dosegne 48 posto i više – iako osoba zapravo nije prodala ništa niti je ostvarila ijedan euro stvarne zarade“, upozorava berlinski porezni odvjetnik Eugen Mehlhaf.
Pravila za ETF-ove i investicijske fondove
Od 2025. godine proširen je doseg pravila o oporezivanju odlaska pa se ona primjenjuju i na ETF-ove te klasične investicijske fondove u dva slučaja:
Ako je iseljenik u proteklih pet godina posjedovao najmanje 1 posto udjela u nekom fondu.
Ako u trenutku iseljenja posjeduje udjele u pojedinačnom fondu čiji su troškovi nabave (nabavna vrijednost) iznosili najmanje 500.000 eura.
Važno je napomenuti da se prag od pola milijuna eura gleda prema nabavnoj cijeni, a ne trenutnoj tržišnoj vrijednosti, te se računa za svaki fond zasebno. Primjerice, ulagač koji ima 400.000 eura u fondu A i 450.000 eura u fondu B ostaje ispod navedenog cenzusa. U slučaju prelaska praga, plaća se porez na fiktivni porast vrijednosti.
Samostalni djelatnici i slobodne profesije
Za obrtnike i slobodna zanimanja primjenjuje se srodan mehanizam (Entstrickungsbesteuerung). Ako presele svoju poslovnu imovinu izvan granica Njemačke, država oporezuje razliku između knjigovodstvene i tržišne vrijednosti poslovanja.
To može postati izrazito skupo kod nematerijalne imovine, poput autorskih prava ili same baze klijenata, koja nema knjigovodstvenu vrijednost pa cjelokupna procijenjena tržišna vrijednost ulazi u poreznu osnovicu.
Za sve radnike s jednostavnim primanjima i klasičnom štednjom odlazak je porezno potpuno bezbolan. No, svatko tko posjeduje nekretnine, udjele u tvrtkama ili veći investicijski portfelj, trebao bi se pravodobno posavjetovati s poreznim savjetnikom kako bi na vrijeme iskoristio zakonske mogućnosti i smanjio financijski udar.
