Stent (PCI) je često izvrstan izbor kada postoji jedna ili više tehnički prikladnih, manje složenih stenoza (suženja) krvne žile. Bypass (CABG) se preferira kada je koronarna bolest raširena i složena. Profesor dr. Harun Avdagić je to rekao za Fenu o srčanim bypassima i životu pacijenata nakon primjene bypassa, a nakon što su prve bypass operacije izvedene u sarajevskoj bolnici Medicana.
-Kod određenih manje složenih stenoza glavnog debla lijeve srčane arterije (lijeva glavna lezija), stent može biti ravnopravna alternativa. Današnje smjernice stoga ne postavljaju samo pitanje “bypass ili stent”, već koja metoda može osigurati najpotpuniju i najtrajniju revaskularizaciju, uz najmanji ukupni rizik za određenog pacijenta – naglasio je prof. dr. sc. Avdagić iz bolnice Medicana Sarajevo.
Na pitanje kako procijeniti koliko je srce u riziku prije bypassa, prof. dr. sc. Avdagić ističe da koronarna angiografija pokazuje gdje su suženja, koliko ih ima i koliko su anatomski složena.
Ehokardiografija (UZV) procjenjuje funkciju lijeve klijetke, kontrakciju, regionalnu kinetiku i zaliske. Po potrebi, rekao je, procjenjuje se ishemija te održivost i pokretljivost srčanog mišića.
-Zatim se gleda klinička slika: bol iza sternuma-angina, prethodni srčani udar, dijabetes, funkcija bubrega, plućne bolesti, dob i opće stanje pacijenta. Operativni rizik se također procjenjuje, npr. STS rezultatom, a složenost koronarne anatomije može se opisati SYNTAX rezultatom. Kada izbor nije očit, odluku bi trebao donijeti Kardiološki tim – kardiolog, intervencijski kardiolog i kardiokirurg – rekao je.
Bypass smanjuje rizik od srčanih udara i produžuje život, ali prof. dr. sc. Avdagić kaže da procjena nije ista za svakog pacijenta, ovisi o koronarnoj anatomiji i funkciji srca.
-Najjasnija korist u preživljavanju postoji kod značajne bolesti glavnog stabla lijeve klijetke, složene multivaskularne bolesti i kod multivaskularne bolesti sa značajno oslabljenom funkcijom lijeve klijetke. Kod složene multivaskularne bolesti, posebno kod dijabetičara, operacija srčanog bypassa u dugotrajnom praćenju ima prednost u odnosu na stentove, s manje spontanih srčanih udara i manjom potrebom za ponovljenim intervencijama – naglasio je prof. dr. sc. Avdagić.
Pojašnjava da kod jednostavnije koronarne bolesti i očuvane funkcije srca, bypass nije potreban, dovoljna je optimalna terapija lijekovima.
Profesor dr. Avdagić osvrnuo se i na trajanje graftova, što u slučaju operacije srčanog bypassa znači da se zdrave krvne žile iz noge ili prsnog koša postavljaju oko blokiranih koronarnih arterija kako bi se osigurao protok krvi do srca.
-Koliko dugo graftovi mogu trajati ovisi o vrsti krvne žile. Unutarnja torakalna arterija, posebno kada je spojena na prednju silaznu srčanu arteriju, “zlatni je standard” i može funkcionirati 20 do 30 godina, ponekad i dulje. Radijalna arterija (iz podlaktice) također ima vrlo dobre dugoročne rezultate, dok venski graftovi s noge imaju veću vjerojatnost progresivne bolesti i zatvaranja. Noviji podaci još jednom potvrđuju izrazitu dugoročnu prednost arterijskih u odnosu na venske graftove – istaknuo je.
Na pitanje što se mijenja u životu pacijenta nakon operacije bypassa i može li se bolest vratiti, prof. dr. sc. Avdagić kaže da bypass ne liječi aterosklerozu, već stvara novi put kojim krv zaobilazi kritično suženje.
-Zato pacijent nakon uspješne operacije često može dobro i bez bolova živjeti, ali bolest može još više napredovati u njegovim prirodnim koronarnim arterijama, a posebno u venskim graftovima – naglasio je za Fenu prof. prim. dr. sc. dr. sc. med. Harun Avdagić, o srčanim bypassima i životu pacijenata nakon primjene bypassa, a nakon što su prve operacije bypassa izvedene u sarajevskoj bolnici Medicana.
Bypass operacija je kirurški postupak u kojem se zdrava krvna žila iz drugog dijela tijela koristi kao bypass kako bi se zaobišle sužene ili blokirane koronarne arterije i vratio normalan protok krvi u srčani mišić.
