Država je u protekla dva desetljeća od vozača uzela desetke milijardi maraka, a sada, kada cijena goriva drastično raste, ne planira odustati ni od jednog feninga.
Dok cijene naftnih derivata bjesne gotovo iz dana u dan, vlada na razini BIH spava, a mjere, koje su donijele entitetske vlade, prema mišljenju stručnjaka, nisu dovoljne da ublaže posljedice koje trpe građani i gospodarstvo.
Istovremeno, inicijativa za privremeno smanjenje trošarina gotovo se ne spominje u političkim krugovima, dok vozači strahuju što će ih čekati svaki put kada napune spremnik. Istovremeno, strah se s benzinskih postaja seli u trgovine, jer su analitičari jasni: nakon što poskupi gorivo, poskupjet će i sve ostalo.
Istim tim građanima nije preostalo ništa drugo nego platiti ono što je država odredila. Trošarina se trenutno plaća po litri goriva prodanog na tržištu BIH (iznos ovisi o vrsti naftnog derivata, od 0,30 do 0,45 KM po litri). Plaćaju se dvije cestarine: prva je cestarina za održavanje cesta (0,15 KM po litri), a druga je cestarina za izgradnju autocesta i rekonstrukciju ostalih cesta (0,25 KM po litri derivata).
Od podataka o tome koliko je država uzela od vozača – mnogima će se zavrtjeti u glavi.
“Ukupan iznos naplaćenih cestarina za održavanje cesta (0,15 KM po litri) od 2006. do 31. srpnja 2026. iznosi četiri milijarde i 407 milijuna KM. Ukupan iznos naplaćenih cestarina za izgradnju autocesta i rekonstrukciju ostalih cesta (0,25 KM po litri derivata) od 2009. do 31. srpnja 2026. iznosi četiri milijarde i 660 milijuna KM”, rečeno je “Nezavisnim novinama” iz Uprave za neizravno oporezivanje Bosne i Hercegovine.
Dakle, na temelju cestarina prikupljeno je više od devet milijardi, a na temelju trošarina, od 2006. do 31. srpnja 2026. godine, prikupljeno je ukupno devet milijardi i 916 milijuna KM.
Kada se podvuče crta, vozači su za cestarine i trošarine platili oko 19 milijardi KM, a kada se tome doda PDV, iznos je drastično veći.
Predrag Mlinarević, profesor na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Istočnom Sarajevu, podsjeća da su entiteti počeli poduzimati mjere poput povrata na temelju kupnje naftnih derivata i kontrole marži.
“Na razini BiH nije ništa učinjeno, a prema svojim nadležnostima mogli su mijenjati zakone o trošarinama i PDV-u kako bi obuzdali porast cijene goriva kao inflacijsko žarište”, rekao je Mlinarević za “Nezavisne novine”.
Imali su, dodaje profesor, mogućnost da zakonom uvedu opciju privremenog smanjenja trošarine, koja bi bila vezana za određeni prag cijene sirove nafte.
„Na primjer, predvidjeti mogućnost smanjenja trošarine na gorivo ako barel sirove nafte prijeđe granicu od 110 dolara. Uz ovu vrstu plutajuće trošarine, u dijelu koji se odnosi na obračun PDV-a, moguće je uvoznicima i distributerima nafte i naftnih derivata odrediti određenu osnovicu za primjenu PDV-a koja bi vrijedila sve dok cijena sirove nafte ne padne ispod utvrđenog cjenovnog praga. Na taj način bi dobili fleksibilne instrumente za kontrolu cijena goriva i obuzdavanje lančanih poskupljenja. Gubitak javnih prihoda bio bi ograničen i kompenziran, dok bi primjena mjere bila vezana uz trajanje cjenovnog šoka“, objašnjava Mlinarević.
A Borivoje Simić, urednik poslovnog portala Indikator, ističe da su entiteti donijeli mjere, ali to, kako kaže, nije dovoljno da se ublaži utjecaj na cijene naftnih derivata i, posljedično, na rast inflacije.
„Država bi mogla, kao što su to učinile druge zemlje, primjerice Srbija i Crna Gora kroz smanjenje trošarina, ili Slovenija kroz izostavljanje biokomponente iz kalkulacije cijene goriva, odreći se dijela prihoda kako bi snizila maloprodajne cijene i time pomogla stanovništvu i gospodarstvu. Kao što je poznato, prijedlog smanjenja trošarina svojevremeno je bio na dnevnom redu na razini države Bosne i Hercegovine, ali nije prošao jer postoji strah od gubitka prihoda“, kaže Simić.
Smatra da je mjera smanjenja trošarina nužna i u Bosni i Hercegovini.
„S obzirom na to da se suočavamo s najvećim udarom poskupljenja naftnih derivata, a koji se može odraziti na cijelo gospodarstvo kroz utjecaj inflacije, mislim da bi državne vlasti trebale posegnuti za mjerom smanjenja trošarina, koja je zapravo jedina dostupna, i mogla bi, ako ne neutralizirati, onda barem ublažiti cjenovni šok“, ističe Simić.
Kao što je poznato, dodaje, situacija s rezervama nafte je loša. U Federaciji BiH, prema Simiću, postoje određene rezerve, ali su nedovoljne, te se koriste za intervenciju u slučaju eventualnog nestanka nafte na tržištu, a ne u svrhu intervencije radi snižavanja cijene, dok u RS-u rezervi nema. Naša jedina sreća, prema Simiću, je što naftne tvrtke dobro funkcioniraju.
„Neke imaju i značajne skladišne kapacitete, tako da smo do sada naftnu krizu prebrodili bez nestašica ili većih problema, čak bih se usudio reći i bolje od nekih zemalja u okruženju“, naglasio je Simić u izjavi za „Nezavisne novine“.
