Slučaj Lindsay Clancy, majke iz Massachusettsa optužene za ubojstvo svoje troje djece, privukao je veliku pozornost američke, ali i svjetske javnosti, zbog pitanja njezina psihičkog stanja nakon poroda i kaznene odgovornosti u trenutku zločina. Clancy je 24. siječnja 2023. zadavila svoju djecu, petogodišnju Coru, trogodišnjeg Dawsona i osmomjesečnog Callana, a potom pokušala oduzeti sebi život prerezavši zapešća i vrat te skočivši kroz prozor s drugog kata obiteljske kuće. Preživjela je, ali je zbog ozljeda ostala paralizirana od struka nadolje. Optužena je za ubojstvo prvog stupnja. Suđenje je počelo u srpnju 2026.
Clancy ne poriče da je ubila djecu. Međutim, to ne znači da se izjasnila da je kriva. Obrana tvrdi da je u trenutku ubojstava bila u stanju postporođajne psihoze, a tužiteljstvo da je razumjela što radi i da je bila sposobna kontrolirati svoje postupke.
Nakon završetka dokaznog postupka porota je počela vijećati, ali je u dva navrata obavijestila suca Williama Sullivana da ne može postići jednoglasnu odluku. Sudac je porotnike pojedinačno ispitao i ponovno im pročitao upute o standardu dokazivanja “izvan razumne sumnje”, nakon čega ih je vratio na nastavak vijećanja. Sada je otkriveno zbog čega je došlo do zastoja. Kako otkriva ABC News, koji je imao uvid u porotničke bilješke, među članovima porote postoji ozbiljno neslaganje u vezi s primjenom tog pravnog standarda.
Prema pravilima Massachusettsa, tužiteljstvo mora porotu uvjeriti u krivnju optuženika toliko snažno da nakon razmatranja svih dokaza ne ostane razumna sumnja u odlučujuće činjenice. U slučaju Clancy taj je standard postao ključan jer porotnici nisu sporili da je ubila djecu, nego jesu li tužitelji dokazali da je u tom trenutku bila kazneno odgovorna, odnosno da zbog mentalne bolesti ili poremećaja nije izgubila značajnu sposobnost razumijevanja nezakonitosti svojih postupaka ili sposobnost da svoje ponašanje uskladi sa zakonom.
Odvjetnik optužene Kevin Reddington zatražio je od suca da iz vijećanja ukloni jednog porotnika, tvrdeći da taj član odbija slijediti sudske upute o razumnoj sumnji. Sudac je zahtjev odbio. “Ne smatram da je prikladno da se priklonim jednoj ili drugoj strani vijećanja”, rekao je Sullivan i dodao da su svi porotnici već izjavili da mogu slijediti njegove upute.
Ako porota ni nakon nastavka vijećanja ne uspije postići jednoglasnu odluku, sudac može proglasiti poništenje suđenja. Tužiteljstvo bi tada moglo ponovno pokrenuti postupak.
Lindsay nije svjedočila pred porotom. Ipak, tijekom suđenja iznesene su njezine izjave psiholozima i psihijatrima koji su s njom razgovarali nakon smrti djece. Psiholog Paul Zeizel razgovarao je s njom u bolnici 11 dana nakon događaja. Na suđenju je rekao da mu je Clancy rekla da se sjeća onoga što se dogodilo, ali da joj je sjećanje bilo “vrlo mutno i maglovito”.
Psihijatru Gregoryju Saathoffu poslije je opisala pojedine dijelove događaja. Rekla je da se sjeća kako je Dawsona odvela u podrum i zadavila, a zatim da je zadavila Coru i Callana. Liječnicima je također rekla da je čula muški glas koji joj je naređivao da ubije djecu i sebe te da je djeci govorila: “Idi Bogu, dušo. Idi Bogu”, prenosi Associated Press.
Clancy, rođena 1990. godine, radila je kao medicinska sestra. Nakon rođenja drugog djeteta počela je osjećati postporođajnu anksioznost, a nakon rođenja najmlađeg sina simptomi su se pogoršali. Imala je ozbiljnu nesanicu, tjeskobu i suicidalne misli te je tražila psihijatrijsku pomoć. Dobila je koktel od 13 lijekova.
Ako se porota na kraju ne može dogovoriti o presudi, sudac bi mogao proglasiti poništenje suđenja. Tužitelji bi tada morali odlučiti hoće li Clancy ponovno suditi, odustati od optužbi ili pokušati pregovarati o nagodbi s njezinim odvjetnikom. Ako porota odluči da je Clancy kazneno odgovorna za svoje postupke, suočava se s doživotnom kaznom zatvora.
Porotnici također imaju mogućnost proglasiti Clancy krivom za ubojstva drugog stupnja, što je kažnjivo doživotnom kaznom zatvora s mogućnošću uvjetnog otpusta, ili ubojstva iz nehaja, što nosi maksimalnu kaznu od 20 godina. Ako bude oslobođena, sudac bi i dalje mogao narediti njezino zadržavanje u ustanovi za mentalno zdravlje ako se procijeni da predstavlja opasnost.
