Ovogodišnja suša i dugotrajne visoke temperature već su ostavile ozbiljne posljedice na poljoprivrednu proizvodnju u Hercegovini, a urod kukuruza na pojedinim gospodarstvima mogao bi biti manji i do 40 posto u odnosu na prošlu godinu.
Frano Arapović, koji se bavi stočarstvom i ratarskom proizvodnjom na području Čapljine i Rakitna kod Posušja, za Fenu kaže kako su kukuruz za silažu ove godine morali požnjeti ranije nego inače.
-Kukuruz za silažu ove smo godine morali “skinuti” dosta ranije zbog velikih vrućina. Prinos je bio manji otprilike 40 posto, a prerano sazrijevanje odrazilo se i na kvalitetu – kaže Arapović.
Kukuruzna silaža jedna je od glavnih komponenti u prehrani muznih krava, pa slabiji urod za stočare znači i manje vlastite hrane te veće troškove proizvodnje.
Arapović upozorava da velike vrućine izravno utječu na stoku, zbog čega se može očekivati smanjenje proizvodnje mlijeka, kao i problemi u reprodukciji. Dodatni problem predstavlja nastavak sušnog razdoblja bez značajnijih oborina, što bi u pojedinim područjima moglo otvoriti pitanje dostupnosti vode.
Potpore usmjeriti u navodnjavanje
Agronomski stručnjak Dubravko Pocrnja iz Federalnog agromediteranskog zavoda Mostar procjenjuje da bi prinosi pojedinih kultura ove godine mogli biti manji do 30 posto.
Upozorava da posljedice suše dodatno pogoršavaju nedovoljno navodnjavanje, nepravilna agrotehnika i činjenica da se, unatoč velikim izdvajanjima za poljoprivredu, navodnjava tek oko deset posto površina.
Pocrnja smatra da bi se prioriteti pri korištenju poljoprivrednih potpora trebali mijenjati, odnosno da bi veći naglasak trebalo staviti na navodnjavanje i druga ulaganja koja izravno povećavaju otpornost proizvodnje na sušu.
-Ne možemo ulagati u ono što nije nužno, a pritom nemati riješeno navodnjavanje. Ako se već izdvajaju značajna sredstva za poljoprivredu, prioritet bi trebala biti ulaganja koja će proizvodnju učiniti otpornijom na sušna razdoblja – kaže Pocrnja.
Pritom naglašava da rješenje nije samo u osiguravanju većih količina vode, nego u njezinu racionalnom korištenju. Kao jedan od najučinkovitijih sustava izdvaja navodnjavanje “kap po kap”, kojim se voda ciljano dovodi biljci i smanjuje rasipanje. Važno je, dodaje, znati kada, koliko i na koji način navodnjavati jer i prekomjerna količina vode može štetiti biljci.
No, prilagodba klimatskim ekstremima, prema njegovim riječima, ne završava na navodnjavanju. Pocrnja ističe kako je potrebno poslušati mišljenje struke, a pravilni “farm management”, odnosno planiranje proizvodnje u skladu s raspoloživim zemljištem, vodom, hranom i drugim resursima, nužni su za uspješno bavljenje poljoprivredom.
To je posebno važno u intenzivnoj poljoprivrednoj proizvodnji koja troši velike količine resursa. U stočarstvu, primjerice, broj grla trebao bi biti usklađen s površinama kojima gospodarstvo raspolaže i njegovom sposobnošću da proizvede dovoljno vlastite hrane.
Zaokret prema autohtonim pasminama i otpornijim kulturama
Pocrnja smatra da će domaći poljoprivrednici, zbog sve izraženijih klimatskih ekstrema, morati prilagođavati i sam koncept proizvodnje. Kao jedan od pravaca u kojem bi trebalo ići je uzgoj autohtonih pasmina te sjetva i sadnja kultura koje bolje podnose sušu i druge ekstremne vremenske uvjete.
Prema njegovim riječima, jednako je važno i pravilno gospodarenje tlom, pa u skladu s tim fokus treba biti na minimalnoj obradi kako bi se sačuvala vlaga i spriječilo isušivanje najplodnijeg sloja.
Upravo znanje, smatra Pocrnja, čini najveću razliku između zemalja koje uspješno razvijaju poljoprivredu unatoč ograničenim prirodnim resursima i onih koje postojeće potencijale ne koriste dovoljno učinkovito.
-U poljoprivredi su ključni voda, tlo, sunce i znanje. Među najrazvijenijim državama u poljoprivredi su Nizozemska i Izrael. Jedni imaju vodu, drugi praktički samo sunce, a sve ostalo nadoknađuju znanjem i pametnim ulaganjima. Mi ovdje praktički imamo i vodu, i tlo, i sunce, ali ne koristimo znanje – ističe Pocrnja.
Stoga će, zaključuje, otpornost poljoprivrede na buduća sušna razdoblja ovisiti prije svega o boljem upravljanju vodom i tlom, slušanju struke, kvalitetnom vođenju gospodarstava i pravodobnoj prilagodbi proizvodnje klimatskim uvjetima.
