Zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša u subotu je na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo rekao da nam Marijinim uznesenjem Bog govori da čovjek nije stvoren za nestanak, nego za vječnost te upozorio da u epohi velikog znanja stvaramo duhovne beskućnike.
Mons. Kutleša je na blagdan Velike Gospe predvodio misno slavlje u Nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke.
U homiliji je rekao da svetkovina Uznesenja Majke Gospodinove i naše Majke ne govori samo o Mariji, već i o nama – o tome tko smo, zašto živimo i kamo idemo.
Istaknuo je da suvremeni čovjek raspolaže znanjem i mogućnostima kakve prethodni naraštaji nisu poznavali, a ipak ostaje nesiguran tko je i ima li njegov život trajno značenje.
“Tehnološki smo povezaniji nego ikada, a u isto vrijeme mnogi ljudi trpe duboku osamljenost. Upravo takvu čovjeku danas dolazi Marija. Ne kako bi mu ponudila još jednu teoriju o životu, nego kako bi mu pokazala njegovu budućnost, rekao je Kutleša.
Danas, istaknuo je, slavimo Božji odgovor na najdublje čovjekovo pitanje: postoji li život koji smrt ne može uništiti?
“Marija uznesena na nebo odgovara: Postoji. Čovjek nije stvoren za nestanak, nego za vječnost. Naš put ne završava u grobu, nego pred licem Boga koji nas ljubi”, rekao je nadbiskup.
Marija nam govori tko je čovjek
Podsjetivši na starozavjetnu Knjigu Otkrivenja koja pred nas stavlja veličanstven znak: “Ženu odjevenu suncem, s mjesecom pod njezinim nogama i vijencem od dvanaest zvijezda na njezinoj glavi”, Kutleša ističe da u toj Ženi Crkva prepoznaje Mariju, ali i vlastito otajstvo i dovršenje.
Kako bismo razumjeli što se u Mariji ostvarilo, Kutleša je rekao da se trebamo vratiti prvoj biblijskoj istini o čovjeku: “Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori”.
“To je temeljna istina o čovjeku. Čovjek nije slučaj, broj ni algoritam kojim se može upravljati. On je netko, a ne nešto; lice, a ne podatak; osoba stvorena na sliku Božju”, poručio je Kutleša veliko broju okupljenih vjernika.
Po njegovim riječima, gledajući Mariju uznesenu na nebo, kršćanin otkriva da je dijete Božje i da ide prema vječnosti.
“To su dvije velike istine koje svijet ne može dati (…) čovjek postaje velik kada dopusti Bogu da u njemu ostvari svoje djelo “, istaknuo je.
Europa ima znanje, ali gubi nadu
Osvrnuvši se na duhovno stanje Europe, rekao je da naš kontinent ne oskudijeva niti znanjem, niti bogatstvom niti organizacijom.
“Njezina je najdublja rana kriza nade. Kada se izgubi pogled prema nebu, slabi i povjerenje u život, obitelj, budućnost i međusobnu odgovornost. Jer čovjek koji izgubi nebo, prije ili poslije počinje gubiti i zemlju”, upozorio je Kutleša.
Pritom je upozorio da je važno znati razliku između optimizma i nade.
“Optimizam se oslanja na povoljne okolnosti: na rast, sigurnost i dobre prognoze. Kršćanska nada je dublja: ona je krepost utemeljena u Bogu koji ostaje vjeran i onda kada prolazimo kroz tamu. Nada ne niječe križ, nego zna da križ nema posljednju riječ, jer je Krist uskrsnuo”, kazao je.
Bez nade društvo lako postaje zarobljenik straha i zatvorenosti”, rekao je Kutleša.
Po njegovom mišljenju, Europa, se neće obnoviti samo novim tehnologijama, boljim institucijama ili većim blagostanjem, već čovjeku treba razlog zbog kojega vrijedi živjeti, ljubiti, zasnovati obitelj, ostati vjeran, žrtvovati se – i na kraju umrijeti s nadom.
Naše je stoljeće je stvorilo duhovne beskućnike
Danas, kazao je, milijuni ljudi idu k Mariji: u Lourdes, Fatimu, Loreto – i ovdje, u Mariju Bistricu.
“Zašto? Zasigurno ne dolaze tražiti teorije. Ne dolaze tražiti ideologije. Dolaze tražiti dom”, rekao je Kutleša.
Po njegovim riječima, naše je stoljeće, možda više nego ijedna prethodna epoha, stvorilo novu vrstu siromaha: ljude koji ne oskudijevaju materijalnim dobrima, nego pate od duhovnoga siromaštva i gubitka zavičaja.
“Mogli bismo ih nazvati duhovnim beskućnicima. To su ljudi koji imaju krov nad glavom, a ne osjećaju se kod kuće; imaju mnoštvo kontakata, a nemaju zajednicu; imaju informacije, a ne nalaze mudrost i smisao. Mogu živjeti u obilju, a ipak imati prazno srce”, rekao je.
Vjernici, rekao je, ne dolaze k Mariji kako bi pronašli uporište za teološke rasprave, nego zato što u njoj prepoznaju Majku, “nježnu, strpljivu i blisku”.
Kršćanska obitelj – mali Nazaret
Za Mariju Bistricu nadbiskup je rekao da nije samo nacionalno svetište, već je to mjesto znak da hrvatski narod još uvijek zna gdje tražiti utjehu i izvor životne nade, dok Crkva treba biti ne hladna institucija koja promatra i prosuđuje iz distance, nego majčinski dom koji prima; dom u kojemu nitko nije stranac.
“Svaka kršćanska obitelj pozvana je biti mali Nazaret: dom u kojemu se moli, oprašta, ljubi i čuva nedjelja kao Gospodinov dan (…) Hrvatskoj nisu potrebni malodušni kršćani. Potrebni su joj vjernici koji donose mir gdje su podjele, istinu gdje je zbunjenost, ljubav gdje je ravnodušnost i nadu gdje je očaj”, rekao je Kutleša i dodao da je to put kojim je išla Marija.
“To je put Crkve. To je put na koji smo danas pozvani i mi”, zaključio je Kutleša u dvojoj homiliji.
