Na području Hercegovačko-neretvanske županije od početka godine evidentirane su stotine požara, a iza vatrogasaca su mjeseci iscrpljujućih intervencija. Iako je situacija trenutno pod kontrolom i nema aktivnih velikih požarišta, zapovijednik Vatrogasne jedinice Mostar Petar Jurić upozorava da vatrogasci svakodnevno izlaze na teren sa zastarjelom i istrošenom opremom, te da su ulaganja u modernizaciju i jačanje kapaciteta hitno potrebna. Posebno ističe posljedice velikog požara na deponiji Uborak, koji je, kako kaže, dodatno uništio i osobnu i zajedničku vatrogasnu opremu, piše N1.
U uvodu razgovora Jurić je skrenuo pažnju na razliku između broja požara i ukupnog broja intervencija, naglašavajući da je opterećenje vatrogasnih jedinica vjerojatno i veće nego što javnost vidi kroz službene podatke.
“Ako su samo požari, moguće, ali mi u našoj postrojbi imamo danas šest stotina šezdeset intervencija. Znači, to su intervencije i tehničke i sve druge intervencije, tako da mi se ta brojka od devetsto čini malo mala s obzirom na druge kolege”, kaže Jurić.
Dodaje da i druge sredine u HNŽ imaju ogroman obim posla.
“Imamo Čapljinu koja ima puno posla, ima Čitluk, Stolac, Neum, Jablanica, Konjic. A eto, mislim da je ta brojka još i viša”, dodaje Jurić.
Air Tractor je ogromna pomoć, ali ne može svuda
Govoreći o pomoći iz zraka, zapovijednik mostarskih vatrogasaca kaže da su Air Tractor letjelice od velikog značaja, posebno na terenima gdje mogu doći do punog izražaja.
“Ma vidite, to je ogromna pomoć. Znači, naročito na područjima, na intervencijama gdje im je ravnije, gdje više mogu doći do izražaja, gdje im je bliže zajedno da napune vodu. Dakle, u svakom slučaju velika pomoć”, ističe Jurić.
Kaže i da su mostarskim vatrogascima pomagali toliko puta da su, kako navodi, prestali brojati.
“Mi smo već prestali brojati. Premda imamo tu detaljnu evidenciju, a vidim i drugim gradovima i općinama da pomažu znatno, tako da je sigurno velika pomoć”, kaže Jurić.
Ipak, postoje situacije kada ni ove letjelice ne mogu djelovati.
“Ono što mi vidimo jeste, ako je konfiguracija terena takva, ako je neka prevelika strmina, ako nam je tu dalekovod, ako je u nekom usjeku gdje oni ne mogu ući, to su te stvari koje njih ograničavaju”, pojašnjava Jurić.
Uborak i dalje traži stalni oprez
Jurić se osvrnuo i na stanje na deponiji Uborak, pojasnivši da u posljednjih desetak dana nije bilo većeg aktivnog požarišta unutar same deponije, ali da su vatrogasci imali više intervencija u njenoj blizini.
“Zadnjih tjedan dana, pa i deset dana, više smo imali požara, to je u biti van deponije. Dakle, to je požar onoga krutog otpada”, kaže Jurić.
Podsjeća da je i na samoj deponiji bilo više zapaljenja različitog otpada, zbog čega je bilo potrebno dosta vremena da se teren zatrpa i rashladi.
“Trebalo je dosta vremena da se i zatrpa i rashladi dovoljno da se prestane opasnost od ponovnog pojavljivanja tih požara”, kaže Jurić.
Naglašava da je trenutno stanje mirno.
“Trenutno nemamo nikakvog požara, niti ikakve opasnosti prijavljene sa deponije”, ističe Jurić.
Nakon Uborka uniforme i aparati više nisu sigurni
Zapovijenik Vatrogasne jedinice Mostar posebno upozorava na ozbiljno stanje opreme kojom raspolažu. Kaže da su već i prije požara na Uborku bili na granici upotrebljivosti, a da je ta intervencija dodatno pogoršala situaciju.
“Mi smo ostali na našoj osobnoj opremi i radnoj i uniformama za otvoreni prostor i intervencijskim odijelima na jednoj granici upotrebljivosti”, kaže Jurić.
Dodaje da je sezona požara bila izuzetno teška, a da je Uborak dodatno uništio opremu.
“Onda se desi, počinje ovakva sezona teška kakva jest i onda se desi Uborak koji nam je dodatno uništio svu tu osobnu, pa i skupnu vatrogasnu opremu”, kaže Jurić.
Govoreći o zajedničkoj opremi, navodi da imaju 13 izolacionih aparata, ali da je to apsolutno nedovoljno za intervenciju kakva je bila na Uborku.
“Mi smo prošle godine radili servis tih izolacionih aparata i ove godine moramo ponovo raditi poslije ovakve intervencije”, dodaje Jurić.
Posebno upozorava na stanje intervencijskih uniformi.
“Te uniforme takozvane za požare zatvorenog prostora, ta odijela, hlače i jakne koje su poslije Uborka, ne mogu se više očistiti. Dakle, one su već stare devet godina, a mi smo stalno kroz teške intervencije i redovito održavanje, se pere i čisti, ali sada je to više nemoguće”, kaže Jurić.
Naglašava da problem nije samo neugodan miris, nego i nepoznate štetne materije koje su vatrogasci udisali.
“Smrad je najmanji problem, ono što smo udisali. Mislim da nitko ne zna što smo i udisali na Uborku, niti što se za naše uniforme i odijela tu prikačilo i što se udiše na svakoj sad sljedećoj intervenciji”, ističe Jurić.
Traže hitnu nadoknadu uništene opreme
Zbog svega toga vatrogasci traže da im se nadoknadi uništena oprema, a Jurić tvrdi da postoje zakonski osnovi za to, posebno jer je u gradu bilo proglašeno stanje elementarne nepogode.
“Mi smo tražili i tražimo i dalje da nam se nadoknadi ta uništena osobna i skupna oprema”, kaže Jurić.
Njegova ključna zamjerka odnosi se na zakonsko rješenje po kojem sredstva zaštite i spašavanja mogu koristiti svi osim profesionalnih vatrogasaca.
“Svi to mogu koristiti osim profesionalnih vatrogasaca. Nevjerojatno, nevjerojatno, ali istinito”, kaže Jurić.
Dodaje da se najavljuju izmjene zakona, ali da to dolazi prekasno.
“Čujem da sada će mijenjati konačno taj zakon. Ustvari, radit će izmjene i dopune, pa će promijeniti i taj segment. Poslije dvadeset tri godine”, dodaje Jurić.
Objašnjava da su tražili da se iskoristi činjenica da je proglašena elementarna nepogoda kako bi se sanirala šteta na opremi nastala tijekom gašenja požara.
“Mi smo, gaseći taj požar, dakle, eliminirajući elementarnu nepogodu, uništili našu opremu i tražimo da se iskoristi članak, evo napamet ga znam, znam sto osamdeset četiri stavak šest, gdje grad ili općina ima pravo sanirati od tih sredstava zaštite i spašavanja, sanirati posljedice elementarne nepogode”, kaže Jurić.
Ipak, tvrdi da se i tu nailazi na otpor.
“Pa evo, čini se da je i to problem”, dodaje Jurić.
“Mi svjesno kršimo zakon da bismo pomogli ljudima”
U jednom od najupečatljivijih dijelova razgovora Jurić otvoreno govori o tome da vatrogasci često moraju zaobići komplicirane procedure kako bi zaštitili ljude i imovinu.
“Mi kršimo taj zakon. Mi da ga ne kršimo, toliko toga više bi izgorjelo, toliko ljudi bi ostali bez svojih imanja, kuća i svega ostalog”, kaže Jurić.
Tvrdi da su procedure iz zakona i podzakonskih akata često operativno neprovedive.
“To su toliko komplicirane procedure, toliko operativno neprovedive da ih mi kršimo najnormalnije”, ističe Jurić.
Dodaje da je alternativa često neprihvatljiva.
“Je li alternativa da se misli hoće li nekad neko meni to tužiti i pustiti da nešto izgori ljudima ili učiniti ljudima da spasimo i selo i imovinu i sve, a ovamo nadati se da će nam biti bolje. Dakle, mi uvijek vatrogasci, ne ja, nego sve moje kolege, mi smo svi prijatelji, mi se družimo, svi mi svjesno kršimo taj zakon”, kaže Jurić.
Naglašava da to rade isključivo kako bi pomogli ljudima.
“Vatrogasac ga krši i on bi mogao reći neću ići tu, to ti nije po zakonu što ti mene šalješ. Dakle, mi to radimo da bi pomogli ljudima”, dodaje Jurić.
Vozila stara i do 50 godina
Govoreći o voznom parku, zapovjednik mostarskih vatrogasaca kaže da je situacija jednako teška. Navodi primjer vozila proizvedenog 1965. godine za koje je, kako kaže, majstor već poručio da ga više teško može spašavati.
“Više on teško će moći spasiti toga našeg Dajca Magirusa koji je šezdeset peto godište. Šezdeset peto godište je vozilo na Rujištu bilo. Bilo je na deponiji to godište”, kaže Jurić.
Navodi i primjer FAP-a koji su morali koristiti iako nije registriran.
“Mi smo na deponiju vozili FAP-a koji je neregistriran. Zašto je neregistriran? Jer nema šoferšajbu, pukla šoferšajba. Zašto je pukla? Zato što je to auto staro pedeset godina i nemoguće je nabaviti. Ali nama su kuće bile ljudima ugrožene i nismo više imali cisterne i vode i mi smo dovezli tako FAP, a neregistriran”, kaže Jurić.
Njegov zaključak je jasan.
“Poštuj zakon, nek izgori. Uradi sve što možeš da spasiš ljudima kuće i imovinu, pa onda ćemo gledati što bude. Mi uvijek biramo ovo da uradimo sve što možemo”, ističe Jurić.
Dodaje da upravo takav pristup i dalje drži vatrogastvo na okupu.
“I dok je tako, dok tako vatrogasci razmišljaju, mi radimo posao kako radimo. Ako se to izgubi, to neće biti lako vratiti takvu atmosferu. Vatrogasac nema prepreka”, kaže Jurić.
Apel građanima: Ne paliti ništa na otvorenom
Na kraju razgovora Jurić je građanima uputio jasan apel, ističući da u ovakvim uvjetima ne postoji opravdanje za paljenje vatre na otvorenom.
“Vidim već ove nadležne službe neke izdale upozorenje da se zabranjuje apsolutno bilo kakva vatra, bilo kakav plamen, otvoreni plamen na otvorenom prostoru što mi podržavamo. Dakle, u ovakvim trenucima nema te potrebe, nema ničega čime bi se moglo opravdati paljenje vatre jer je teško to održavati. Znači, najbolje nikako ništa ne paliti”, kaže Jurić.
Poziva građane da svaki požar odmah prijave na broj 123.
“Ako se primijeti bilo kakav požar, dakle može grom udariti, može iz bilo kojeg razloga se javiti vatra, odmah znati naš vatrogasni broj jedan dva tri. Što mi prije dođemo na intervenciju, prije ćemo je ugasiti”, ističe Jurić.
Istovremeno se zahvalio građanima na pomoći koju vatrogasci svakodnevno dobivaju na terenu.
“Gdje smo god došli, imali smo stvarno pomoć, potporu ljudi, pomognu bilo kako mogu, pokažu nam put, donesu hrane, vode, bilo što. Uglavnom, imamo stvarno jedan tu korektan i lijep odnos sa ljudima kojima pomažemo i koji nama pomažu”, kaže Jurić.
