Dok veliki njemački koncerni poput Volkswagena ili BASF-a u svom poslovanju uveliko ovise o Kini ili ga žele dalje proširiti, s drugim kompanijama stvari izgledaju sasvim drugačije. Ako se pogleda situacija u različitim branšama, postoje ogromne razlike kada je u pitanju ovisnost o robi i dobrima iz Kine.
Riječ je o robi u obliku sirovina, poluproizvoda, gotovih proizvoda ili usluga, koje jedno poduzeće kupuje od drugog i koje su ugrađene u vrijednost finalnog proizvoda. Ovo je rezultat nedavne studije Instituta njemačkoga gospodarstva (IW). U svojoj “empirijskoj analizi”, kelnski ekonomisti su ispitali “ovisnost pojedinih njemačkih grana industrije o Kini”, piše Deutsche Welle.
Pogled na ovisnost o Kini u percepciji javnosti prije svega je uperen na situaciju u pojedinim poduzećima. U slučaju kemijske kompanije kao što je Covestro (na naslovnoj fotografiji), Kina ima posebno velik udio u prometu ove kompanije koji iznosi oko 20 posto. Kad je riječ o proizvođaču automobila kao što je Volkswagen, Kina ima više od trećine udjela. Udio Kine u tehnološkoj kompaniji Aixtron je još i veći, a više od polovice svoje prodaje ovaj opskbljivač industrije poluvodiča iz Aachena ostvaruje na Tajvanu i Kini.
Međutim, kada se promatra njemačka industrija u cjelini, ovisnost o Kini je mnogo manja, izračunali su ekonomisti iz Kölna. Samo oko 6,6 posto svih inozemnih (kasnije obračunatih) isporuka roba i dobara za industriju tijekom 2020. godine dolazilo je iz Kine. Ako se u obzir uzmu i sve isporuke unutar zemlje, „kineski udio u svim domaćim i stranim isporukama je u prosjeku iznosio 2,2 posto kada je riječ o industriji”.
Japan i SAD puno više ovise o Kini
Japanska industrija, s druge strane, puno više ovisi o Kini nego njemačka. Kineski udio u svim stranim isporukama robe i dobara istočnoazijskim susjedima je skoro 20 posto. Rusija (sa 16,5 posto), SAD (s 13,9 posto) i Češka Republika (s 11,8 posto) također imaju dvoznamenkaste kineske udjele među jedanaest industrijski razvijenih zemalja koje se ovdje razmatraju, pišu autori studije Instituta njemačkoga gospodarstva (IW) Berthold Busch, Jürgen Matthes i Samina Sultan.
“Sve u svemu, Kina je važna kao dobavljač i kupac preliminarnih roba i usluga za njemačku industriju, ali ne u izrazito velikoj mjeri”, njihov je iznenađujući zaključak.
Kao što pokazuje primjer proizvođača čipova Aixtron, ovisnost o Kini u elektronskoj industriji je posebno velika. Ovisno o kompaniji, Kina je odlučujuća za cjelokupno poslovanje bilo kao dobavljač ili kao prodajno tržište. U godinama prije pandemije, njemačka kompanija za proizvodnju poluvodiča Infineon povećala je svoj udio u prodaji odnosno prometu na tržištu Kine i Tajvana na gotovo 40 posto.
Međutim, nakon ruskog napada na Ukrajinu i stalnih vojnih prijetnji Pekinga Tajvanu, ovdje je došlo do preorijentacije i usredotočenje na druge dobavljače i prodajna tržišta za njemačku industriju je u punom zamahu.
Ovisnost o baterijama i rijetkim metalima
Direktor Međunarodne agencije za energiju (IEA) Fatih Birol strahuje da bi Europa, nakon što se okrenula od Rusije, mogla ući u ovisnost o drugim zemljama. „Vođena je pogrešna energetska politika kada je u pitanju strateški važan izvor energije kao što je plin”, rekao je Birol aludirajući na Rusiju.
“Ako sada pogledamo obnovljive izvore energije, vidimo sličnu situaciju: oko 70 posto svih baterija za električne automobile proizvedeno je u Kini.” Ovaj stručnjak je za njemačke novine Handelsblatt rekao da Europa „mora pronaći nove dobavljače i sama ući u eksploataciju kritičnih sirovina”.
Njemačka je izuzetno ovisna o Kini posebno kada se radi o rijetkim metalima: dvije trećine ovih traženih metala donedavno je dolazilo iz Kine. “Za neke od njih je udio u uvozu iz Kine bio i znatno veći”, navodi se u aktualnom izvještaju Njemačkog saveznog zavoda za statistiku. Čak 94,4 posto rijetkih metala kao što su skandij i itrij uvezeno je iz Kine, piše Deutsche Welle.
