Rok za potpisivanje ugovora s američkom tvrtkom “AAFS Infrastructure & Energy” o izgradnji plinovoda Južna interkonekcija, koji bi povezao BiH i Hrvatsku, već je istekao, a svakim danom situacija u vezi s ovim projektom postaje sve kompliciranija, pišu Nezavisne.
Podsjećamo, Zakon o plinovodnoj Južnoj interkonekciji BiH – Republika Hrvatska propisuje da će investitor u tom projektu biti tvrtka “AAFS Infrastructure & Energy” te da će se s njima potpisati ugovor u roku od 30 dana. Zakon je usvojen u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije 8. travnja, a u Domu naroda 15. travnja.
Stoga je rok za potpisivanje ugovora istekao početkom ovog mjeseca.
“Prava i obveze ugovornih strana u vezi s provedbom projekata iz stavka (1) ovog članka regulirat će se Ugovorom koji će Investitor i Vlada Federacije zaključiti u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona”, stoji u Zakonu o plinovodnoj Južnoj interkonekciji BiH – Republika Hrvatska.
Kao što se i očekivalo, najveći problem je neriješeno pitanje “državne imovine”, a to je praktički potvrđeno na nedavno održanom sastanku u Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine. Međutim, neslužbene informacije također govore da određene strukture vlasti nisu zainteresirane da stranom investitoru daju projekt “na prvi pogled” i sigurno je da će pokušati, ako baš moraju dati projekt, nešto dobiti zauzvrat, prije svega u političkom smislu.
“Čekamo da se problem riješi kako bismo mogli realizirati projekt. Svakako postoji značajan dio imovine, parcela zemljišta koje su državno vlasništvo kroz trasu Južnog interkonekcijskog dijela plinovoda. A bez toga se ne može riješiti. Ali mi to ne čekamo. Radimo na studiji izvodljivosti, dogovaramo članove ugovora i nadam se da ćemo sve sinergijski riješiti”, rekao je Vedran Lakić, ministar energetike, rudarstva i industrije Federacije Bosne i Hercegovine.
Tijekom sastanka održanog u Parlamentu FBiH krajem prošlog tjedna, kojem su nazočili predstavnici Vlade FBiH, investitori i zastupnici, bilo je riječi i o potpisivanju predugovora, a zatim u kasnijoj fazi, kada se riješi pitanje “državne imovine”, o potpisivanju aneksa ili izmjene.
Međutim, od toga se navodno odustalo, jer su praktički svi zastupnici koji su nazočili sastanku zahtijevali da se mora riješiti pitanje “državne imovine”, inače od projekta ne bi bilo ništa.
“Zabrinjavajuće je što, koliko sam mogao vidjeti, čekamo visokog predstavnika koji će riješiti ovo pitanje ‘državne imovine’ bez obzira na interese građana”, rekao je Mirsad Zaimović, zastupnik SDA u Parlamentu Federacije.
Njegov kolega iz DF-a, Mahir Mešalić, rekao je da je od ministra zatraženo da ne potpisuje nikakav ugovor dok se ne riješi pitanje “državne imovine”, pa će realizacija projekta Južne interkonekcije pričekati rješavanje najvećeg problema u BiH, o kojem se raspravlja više od 20 godina, a još uvijek nije riješen.
Što se tiče “državne imovine”, Republika Srpska čak ni ne priznaje taj termin, naglašavajući da “državna imovina” kao takva uopće ne postoji.
U nekoliko navrata, dužnosnici Republike Srpske rekli su da BiH nema nikakvu imovinu i da ona pripada entitetima, te da eventualno ta “državna imovina” može biti samo ono o čemu se dogovore Federacija BiH i Republika Srpska. Također su istaknuli da nije sporno da BiH ima imovinu potrebnu za svoje funkcioniranje, poput nekih zgrada u kojima su smještene institucije, ali ništa više od toga. S druge strane, u Federaciji Bosne i Hercegovine smatraju da sva imovina poput šuma, vode, prirodnih resursa itd. pripada Bosni i Hercegovini.
Osim pitanja “državne imovine”, BiH još nije ratificirala sporazum između BiH i Hrvatske o izgradnji plinovoda, koji su početkom svibnja potpisali Borjana Krišto, predsjedavajuća Vijeća ministara BiH, i Andrej Plenković, premijer Hrvatske. Nakon tog potpisivanja u Federaciji Bosne i Hercegovine, neki dužnosnici su otvoreno pozivali da se sporazum ne ratificira.
Kada je riječ o samom plinovodu, projekt Južne interkonekcije podrazumijeva izgradnju novog pravca za dotok plina i diverzifikaciju pravca opskrbe. Ovaj plinovod ide iz pravca Zagvozda u Hrvatskoj, a ulazi u BiH kod Posušja i nastavlja prema Tomislavgradu – Šuici – Kupresu – Bugojnu – Novom Travniku i u pravcu Posušja – Grude – Širokog Brijega – Mostara s ograncima prema Livnu, Gornjem Vakufu, Donjem Vakufu i Jajcu te ogrankom prema Čapljini i dodatnim pravcem Kladanj – Tuzla.
Osim plinovoda, plan je i izgradnja plinskih elektrana, s obzirom na to da kapacitet samog plinovoda daleko premašuje potrošnju plina u Bosni i Hercegovini.
