Aktuelni slučaj Uborak koji je postao svojevrsni “alarm”, ukazuje na sistemske izazove u sektoru upravljanja komunalnim otpadom, ne samo u Mostaru nego i cijeloj zemlji, gdje problemi odlaganja, kontrole i upravljanja deponijama i dalje ostaju nedovoljno riješeni. Povećana količina nesaniranog otpada, kao i učestali incidenti u vidu požara i emisije deponijskih plinova, dodatno su ukazali na ozbiljnost problema upravljanja ovom lokacijom.
Piše: Sendžana Muslić, Gospodarska komora FBiH i doktorantica na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu
Takvi događaji predstavljaju potencijalnu prijetnju za okoliš i zdravlje stanovništva, posebno za obližnja naselja i širu zajednicu. Obzirom da ovakav tip deponije koji nije samo u Mostaru, imamo i u drugim mjestima širom zemlje izazivaju degradaciju zemljišta, često dovodi do kontaminacije tla i zagađenja podzemnih voda, te predstavlja potencijalne dugoročne izvore ekološkog rizika.
Požari na deponijama, predstavlja ozbiljan ekološki i zdravstveni rizik. Nelegalni i nekontrolirani požari na deponijama mogu kontaminirati vodne tokove, narušiti ekosisteme i negativno uticati na zdravlje ljudi.
Na osnovu podataka od Agencije za statistiku BiH, po glavi stanovnika se proizvode oko 329 kg komunalnog otpada godišnje, što pokazuje kontinuirani pritisak. Takav tip otpada sadrži širok spektar opasnih supstanci, uključujući teške metale, perzistentne organske zagađivače, sulfate, kloride, kao i spojeve koji potiču iz baterija, elektronskog otpada i tretiranog drveta. Sagorijevanje otpada proizvodi pepeo i šljaku, koji se često klasificiraju kao opasan otpad zbog mogućnosti ispiranja zagađujućih materija u podzemne vode. Nakon spaljivanja ostaci mogu predstavljati čak i veći rizik za zagađenje podzemnih voda u odnosu na nesagorjeli otpad, zbog veće mobilnosti određenih zagađujućih komponenti nakon sagorijevanja.
Sagorijevanje otpada dovodi do emisija različitih zagađujućih materija kao što su: ugljen-monoksid, ugljen-dioksid, azotne okside, klorovodoničnu kiselinu, cijanovodik, isparljiva organska jedinjenja, perzistentne organske zagađivače, ketone, aldehide i čestice (PM). Slični putevi zagađenja uočavaju se kod različitih tipova požara otpada, uključujući požare guma i dugotrajne požare na deponijama, koji ispuštaju zagađivače i u zrak i u vodene sustave. Zagađenje ne poznaje granice, toksične materije brzo koriste prirodu kao svoju platformu pa smo tako valjda svjesni da ova deponija nije problem Grada Mostara već BiH.
Veliki broj istraživanja ukazuju da do samopaljenja dolazi usljed toplote koja nastaje tokom aerobnih procesa nakon unošenja kisika u anaerobne uvjete deponije. Također, anaerobna razgradnja oslobađa metan, koji je eksplozivan kada njegova koncentracija u zraku dostigne između 5,3 i 13,9%. Emisije metana ovise od specifičnih čimbenika lokacije, kao što su sastav otpada, vlaga i veličina deponije. Nedostatak sustava za sakupljanje deponijskog plina povećava mogućnost nekontroliranog stvaranja i migracije metana, što predstavlja rizik od požara i eksplozija. Nužno je osigurati dobro raspršivanje toplote u deponijama kako bi se spriječilo nakupljanje vrućeg otpada na jednom mjestu i izbjegli požari.
Jedna od gorućih negativna posljedica požara na deponijama je prijetnja ljudskim životima, koja proizlazi iz emisije opasnih supstanci u zrak koje udišemo. Kao i kod svih požara, i požari na deponijama proizvode toksičan dim i gasove koji mogu izazvati glavobolju, mučninu i umor kod izloženih stanovnika. Stupanj toksičnosti i opasnosti ovih plinova ovisi od trajanja izloženosti i vrste materijala koji gori. Suspendirane čestice iz spaljivanja otpada predstavljaju ozbiljan rizik, jer doprinose zagađenju zraka i mogu prodrijeti duboko u pluća, uzrokujući respiratorne bolesti.
Najjednostavniji način praćenja ovih uticaja jeste analiza kvaliteta zraka, jer je ispitivanje tla i sistema tlo–voda znatno sporije i skuplje. Još jedno važno pitanje jeste prijetnja po zdravlje koja Prema podacima Agencije za zaštitu okoliša (EPA), glavni produkti sagorijevanja uključuju ugljen-monoksid i ugljen-dioksid, azotne okside, hlorovodoničnu kiselinu, cijanovodonik, isparljiva organska jedinjenja, perzistentne organske zagađivače, ketone, aldehide i čestice (PM). Također, Europska agencija za okoliš navodi emisije metala poput olova, kadmija, žive, arsena, kroma, bakra, nikla, selena i cinka tijekom sagorijevanja otpada.
Ostali učinci uključuju dermatitis, bronhijalnu astmu, infarkt miokarda, respiratornu insuficijenciju i urođene malformacije. Također, postoji snažna povezanost između izloženosti crnom ugljiku i ozbiljnih zdravstvenih posljedica, uključujući kardiovaskularne bolesti, kronične respiratorne bolesti i prijevremenu smrtnost.
Problem zagađenja zraka uzrokovan požarima na deponijama dokumentiran je u brojnim naučnim radovima. Sve navedeno ukazuje da požari na deponijama predstavljaju ozbiljan izvor zagađenja zraka sa značajnim negativnim uticajem na zdravlje ljudi i okoliš, te zahtijevaju hitne i sistemske mjere upravljanja.
