Radnik u Hrvatskoj u prosjeku zarađuje gotovo dvostruko više nego u BiH, a u Sloveniji više nego dvostruko. Drugim riječima, ono što se u BiH zaradi tijekom cijele godine, u susjednim razvijenijim gospodarstvima zaradi se u puno kraćem vremenu, što izravno utječe na odlazak radne snage.
BiH se nalazi na samom dnu europske ljestvice plaća. S prosječnom neto plaćom od oko 860 eura mjesečno, BiH zarađuje približno 10.300 eura godišnje, što je višestruko manje od europskog prosjeka i znatno manje od svih zemalja Europske unije.
Prema podacima Eurostata, prosječna godišnja neto plaća u Europskoj uniji za samca bez djece iznosi oko 26.929 eura. To znači da radnik EU u prosjeku zarađuje više od dvostruko više od radnika u BiH, dok je razlika u usporedbi s najbogatijim zemljama i do pet puta veća.
Očekivano, Luksemburg je na vrhu europske ljestvice s više od 54.000 eura godišnje, dok Irska i Danska prelaze 40.000 eura. U ovu skupinu spadaju i Nizozemska (36.837), Belgija (34.642), Švedska (34.624), Finska (33.641), Njemačka (oko 31.000) i Francuska (30.832). Ove zemlje ne znače samo veće plaće, već i gospodarstva u kojima radnici stvaraju znatno više vrijednosti kroz razvijenu industriju, usluge i visoku produktivnost.
U sredini europske liste nalaze se Španjolska i Italija, s oko 24.000–25.000 eura, dok Estonija, Slovenija i Cipar bilježe između 20.000 i 25.000 eura. I u tom dijelu Europe razlika u usporedbi s BiH ostaje velika, ali je vidljiv i trend konvergencije standarda unutar EU, piše Indikator.
Na dnu EU liste su Mađarska (12.967 eura), Rumunjska (13.233), Grčka (15.050), Slovačka (15.686) i Poljska (16.163). Iako su to zemlje koje su po razvijenosti bliže BiH, one i dalje imaju znatno veće plaće, s kontinuiranim rastom plaća posljednjih godina.
U usporedbi s regijom, razlika je još jasnija. Hrvatska ima oko 17.256 eura godišnje, dok Slovenija odlazi na oko 22.503 eura. To znači da radnik u Hrvatskoj u prosjeku zarađuje gotovo dvostruko više nego u BiH, a u Sloveniji više nego dvostruko. Drugim riječima, ono što se u BiH zaradi tijekom cijele godine, u susjednim razvijenijim gospodarstvima zaradi se u puno kraćem vremenu, što izravno utječe na odlazak radne snage.
