Budući srednjoškolci u Republici Srpskoj moći će izučiti mesarski zanat u samo tri škole, i to u Banja Luci, Prijedoru i Bijeljini. Međutim, unatoč plaći od 2.000 KM, samo rijetki biraju ovo zanimanje.
Zašto škole ne uspijevaju upisati buduće mesare?
Dvije godine u banjalučkoj Poljoprivrednoj školi nisu uspjeli formirati odjel mesara, dok je ove godine posljednja generacija ovog zanimanja završila školu. Bojan Bakal, ravnatelj škole, nada se da će situacija od rujna biti drugačija, koji u intervjuu za “Nezavisne novine” ističe da će se sada upisati u kombinirani odjel pekar – mesar.
„Iskreno, žao mi je što ne možemo upisati jer naši učenici nemaju problema sa zapošljavanjem. Kao škola imamo potpisane ugovore s poslodavcima gdje učenici imaju plaćenu praktičnu nastavu. Već u trećem razredu dobro zarađuju za svoju dob. Malo tko danas radi za plaću ispod 2.000 KM. Oni postavljaju uvjete, koju smjenu će raditi, neće raditi vikendom… Nedostaje zanimanja i vrlo lako mogu pronaći zaposlenje“, kaže.
Bakal podsjeća da je ovo zanimanje deficitarno, te dodaje da upravo zbog toga učenici svaki mjesec dobivaju stipendiju u iznosu od 100 KM, kao i plaćen prijevoz.
Kako Prijedor pokušava vratiti zanimanje mesara u škole?
Privrednici u Prijedoru također su izrazili želju i potrebu za školovanim mesarima, zbog čega će ovo zanimanje biti jedno od onih koje će učenici moći upisati u svoju Poljoprivredno-prehrambenu školu.
Goran Aničić, ravnatelj ove škole, ističe za “Nezavisne novine” da su prošle godine htjeli registrirati ovo zanimanje, ali nisu uspjeli u svojoj namjeri.
“Prošle godine smo išli u institut u Trentu u Italiji na stručno osposobljavanje radnika i nastavnika. Imamo i njihovu podršku. Trenutno smo u fazi opremanja kabineta, sve s nadom da ćemo upisati odjel”, kaže.
Kako dodaje, djeca danas izbjegavaju upis u zanate.
“Zanimanje mesara nije popularno. Iz kojih razloga, ne znam. Trgovačke kuće, lanci, obučavaju, prekvalificiraju i za nekoliko mjeseci stvore radnu snagu”, kaže, navodeći moguće potencijalne razloge.
Zašto je Bijeljina ponovno uvela ovo zanimanje?
Uvođenje zanimanja mesara bila je zajednička odluka škole i predstavnika grada Bijeljine, a Biljana Zarić, ravnateljica Poljoprivredne i medicinske škole u Bijeljini, nada se zainteresiranim učenicima i upisanom razredu.
„Nekada smo imali zanimanje mesara, ali ga dugo nije bilo. Drugi smatraju da je to parcijalno i deficitarno zanimanje, da im je potrebno, posebno u ovom našem kraju. Zato smo zajednički donijeli odluku da nam to zanimanje treba“, kaže ona za „Nezavisne novine“, dodajući da se radi o kombiniranom razredu pekara i mesara, kao i u drugim školama.
Je li posao mesara danas lakši nego prije?
Lazo Šešić, predsjednik Obrtničke i poduzetničke komore Republike Srpske i vlasnik banjalučke mesnice „Kod Laze“, ističe da su mnogi ljudi prije bježali od ovog posla jer je to bio težak zanat.
„Sada su stigli strojevi. Nema fizičkog rada, sada je zapravo sve mehanizirano, samo se treba snalaziti“, kaže za „Nezavisne novine“.
Unatoč tome, malo tko se na to odlučuje, a Šešić krivce pronalazi u roditeljima.
„Svi žele da im djeca budu menadžeri, da rade s olovkom i papirom, da ne idu u proizvodnju, a bez proizvodnje nema života“, ističe.
Po njegovim riječima, plaće se kreću od 1.000 do 2.000 KM.
„Većina njih neće raditi za plaću, već za satnicu, kao na Zapadu. Tako je na Zapadu. Sad to traže i mesari ovdje. Mnogi žele raditi za učinak“, rekao je Sešić za „Nezavisne novine“.
