„Gdje je na našem kontinentu poslije 1945. ponovo bilo sukoba? Na Zapadnom Balkanu, počevši od spora oko Kosova. Raspad Jugoslavije počeo je 1991. sa rastućim nacionalizmom u Beogradu oko pitanja kome pripada Kosovo. Radilo se o tome da li je Kosovo autonomno ili treba da ostane dio tadašnje Jugoslavije. Kosovo je 2008. proglasilo neovisnost od Srbije i otada je više od sto država priznalo Kosovo u UN-u, ali sukob i dalje postoji. To pokazuju napetosti i prijetnje oružanim sukobom Vlade Srbije prije nekoliko tjedana“, ocjenjuje u intervjuu za Berliner Zeitung Adis Ahemtović (SPD).
On potom navodi da se, „unatoč tome, o tom sukobu u Njemačkoj rijetko vodi široka politička rasprava. Slična je situacija i sa etnonacionalističkim događanjima u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori“, kaže Ahmetović uz ocjenu da je to „fatalno“.
Političar SPD-a kaže i da su nedavni događaji na Kosovu još jednom otkrili neodlučnost Europske unije.
„Opet su SAD morale intervenirati kako bi smirile situaciju.“ On zato smatra da „EU hitno mora postati neovisnija u pogledu sigurnosne politike, uključujući i Zapadni Balkan“ i dodaje da mu je drago što je „kancelar najavio prekretnicu u vanjskoj i sigurnosnog politici“.
„Za našu sigurnost je bitno je li u SAD-u vlada Trump ili Biden. Trump se poigravao idejom o povlačenju iz NATO-a, a probleme na Zapadnom Balkanu je htio da riješi dozvoljavanjem pomjeranja granica i konzultujući se s Rusijom. Biden ima drugačiji stav. On je svjetionik nade za tamošnje ljude, koji stoje iza EU i demokracije i ne naginju Moskvi i autokratiji“, kaže Ahmetović.
Novinar Berliner Zeitunga zaključuje da su problemi između Srbije i Kosova naizgled trivijalni i spominje registarske pločice, pitajući Ahmetovića zašto je ipak zabrinut. „Barikade su podizane na sjeveru Kosova i devedesetih godina, neposredno prije izbijanja jugoslovenskih ratova. Srbija je nedavno stavila svoju vojsku u pripravnost i zatražila od međunarodne zajednice da se sama pobrine za mir. Tako da je umalo vojska umarširala u jednu drugu zemlju“, kaže njemački političar.
On dodaje i da je, gledano izvana i s obzirom na potencijal početnih sukoba, između Srbije i Kosova slična situacija kao između Ukrajine i Rusije, iako u drugačijim razmjerama. „Vjerujem da bi situacija na Zapadnom Balkanu bila još opasnija da je rat u Ukrajini krenuo drugačijim tijekom. Ali, činjenica da je Zapad sada ujedinjen i da se Ukrajina snažno protivi Rusiji, ostavlja dojam na nacionalističke snage, dakle i na vladu Srbije. Srbijanski političari nedavno su formulirali cilj uspostavljanja takozvane Velike Srbije. To može uspjeti samo ako se, između ostalog, anektira Kosovo. Taj etnonacionalistički kurs podsjeća na Kremlj i ima podršku Putina.“
„Što EU više podržava Kosovo u njegovoj demokratizaciji, to je sve snažniji pokušaj Srbije da to spriječi – politički, a po potrebi i vojno. Prethodni pokušaji EU da pronađe srednji put nisu doveli do željenog rezultata. Zato moramo dosljedno da se zalažemo za jedinstven stav EU, da priznamo Kosovo kao cjelinu i da zaustavimo svaki pokušaj pomjeranja granice. To služi stabilnom miru obje zemlje“, smatra Ahmetović.
A na pitanje što bi EU trebalo da uradi, političar SPD kaže: „Vrijeme ističe. Ne smijemo dozvoliti ponovnu eskalaciju. Ne smije biti vojne dominacije Srbije nad KFOR-om, koji sa svojih 3.500 vojnika trenutno nije dovoljno jak – 1999. bilo ih je skoro 50.000. Ponovo nam je potrebno više vojnika, pa i iz Njemačke.“
Odgovarajući na pitanje je li to stav kompletne vladajuće njemačke koalicije, Ahmetović kaže da će to pokazati vrijeme.
„Zastupnička grupa SPD je pitanje Kosova stavila na dnevni red Odbora za vanjske poslove Bundestaga. Između ostalog, morat će da se razjasni je li u međuvremenu ima informacija o tome da je Rusija u regiji poslala Wagnerove grupe da ga dodatno destabilizira. Moskva aktivno podržava vladu Srbije i hoće da i od tamo izaziva razdor u Europi“, ocjenjuje Ahmetović.
