Povijest praznika rada počinje krajem 19. stoljeća, kada su radnici radili i po 12 do 16 sati dnevno, često u opasnim uvjetima i bez osnovne zaštite.
Ključni događaj bio je štrajk radnika u Chicagu 1886., kada su tisuće ljudi tražile osmosatno radno vrijeme. Toga dana u Chicagu je prosvjedovalo oko 40.000 radnika ističući zahtjeve simbolizirane u tri osmice – 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja. Policija je oružano intervenirala i ubila šest, a ranila oko 50 radnika.
U znak sjećanja na te događaje, 1. svibnja proglašen je Međunarodnim praznikom rada koji se danas obilježava diljem svijeta kao dan solidarnosti i radničkih prava.
