Od plaće koje se dijelom isplaćuju “na ruke”, do straha od prijave nepravilnosti i sve češćih slučajeva mobinga.
Koliko su radnička prava zaista zaštićena i zašto sve više radnika gubi povjerenje u sustav.
Rad, prava i dostojanstvo – tri riječi koje bi trebale ići zajedno. Ali za mnoge radnike u Bosni i Hercegovini, to nije slučaj.
IVAN JUKIĆ, žrtva povrede radničkih prava
“Prava radnika se gaze više nego ikada. Znamo da je u BiH sasvim normalna praksa uplate minimalaca, a ostatak se da “na ruke” pa onda osoba ima manju mirovinu, znamo koliko neko po ugovoru ima prava na godišnji odmor, evo pitam vaše gledatelje koliko ih dobijete? Znamo koliko se boje ljudi prijaviti inspekciji”.
Ivanovo iskustvo, tvrdi on, najbolje ilustrira odnos prema radnicima u BiH. Njegova politička i nacionalna nepodobnost i ukazivanje na nepravilnosti na radnom mjestu, a radio je u državnoj službi, rezultirale se višegodišnjim mobingom za što postoje i prvostupanjske sudske presude.
IVAN JUKIĆ, žrtva povrede radničkih prava
“A ona je prva presuda protiv jednog kantona, znači kanton, Vlada TK u cijelosti i ministarstvo za rad su nepravosnažno a izvršno presuđeni za vršenje mobinga nada mnom…to je prvi put u povijesti Europe i Balkana. Najteži oblik psihičkog zlostavljanje je držanje nekoga u izolaciji od kolega i radnih procesa”.
Ekonomisti upozoravaju kako nezadovoljstvo radnika dovodi do većih problema na tržištu rada i značajno utječe na cijeli ekonomski sistem BiH.
JASNA KOVAČEVIĆ, univerzitetska profesorica
“Ono što mi znamo iz istraživanja i iz prakse jeste da niska motivacija vodi do niže produktivnosti i zapravo rezultira time da radnici vrlo često onda rade tek toliko da ne dobiju otkaz. S druge strane, imamo i problem odlaska najkvalitetnijih kadrova. Dakle u sistemima u kojima se ne cijeni trud, prvi napuštaju oni koji su najsposobniji i koji najviše vrijede i oni vrlo često lako pronalaze dobre prilike, nažalost vrlo često i u inostranstvu jer u BiH imamo problem odliva radne snage”.
Iako se kvalitete uvjeta rada primarno pripisuje poslodavcima, stručnjaci tvrde, ne treba zanemariti ni ulogu državnih institucija.
JASNA KOVAČEVIĆ, univerzitetska profesorica
“Ja bih također željela da istaknem i važnost regulatorne uloge države. Inspekcije rada također moraju postati efikasan mehanizam. Ni u kojem slučaju ne smiju biti samo formalnost jer ono što radnicama i radnicima je potrebno, pored sigurne plaće i dobrog standarda života je i osjećaj zaštićenosti od strane države kako bi općenito imali povjerenja u sistem”.
Nezadovoljstvo radnika ne ostaje samo na pojedinačnim slučajevima – ono direktno utječe na produktivnost, tržište rada i ukupnu ekonomsku sliku zemlje. Bez efikasnije kontrole i stvarne zaštite radnika, Bosna i Hercegovina riskira dalji odlazak najkvalitetnije radne snage.
A bez poštivanja radničkih prava teško je govoriti o održivoj budućnosti, piše BHRT.
