Dok su se na Sljemenu u „platinastim šatorima“ jeli jastozi i ispijale butelje vina od tisuću eura, jedan od naših najperspektivnijih skijaša morao je odustati od snova jer obitelj više nije mogla plaćati 40.000 eura po sezoni.
HRT-ova emisija Labirint donijela je priču o Marku Abramoviću, mladiću koji je bio 15. na svijetu, a kojemu je sustav okrenuo leđa kad mu je bilo najteže. Igrao je i nogomet, bio je dobar, no izbor je pao na skijanje.
Život obitelji Abramović godinama je bio podređen samo jednom cilju – Markovu uspjehu na snijegu. Otac Saša Abramović proveo je čak 37 godina radeći u inozemstvu, od Nigerije i Konga do kazahstanskih stepa i Sibira.
-Radio sam na temperaturama od minus 47 u Sibiru do plus 55 u Kazahstanu. Uglavnom, nije bilo lako – priča otac Saša.
Majka Željka kuhala je za skijaški klub kako bi smanjila troškove, a obitelj se iz Gorskog kotara preselila u Rijeku radi boljih uvjeta. Marko im je vraćao rezultatima – u svojoj prvoj FIS sezoni ušao je među 15 najboljih na svijetu.
Uspon je zaustavila teška ozljeda kuka. Unatoč operaciji i vijcima u tijelu, Marko se uspio vratiti i sezonu završiti kao 33. junior svijeta. No, za Hrvatski skijaški savez to nije bilo dovoljno. Norma je bila 30. mjesto.
-Otišao sam kod Pavleka na razgovor. Rekao je da znamo da je norma 30. Rekao sam mu “slušaj Vedrane, znam da je 30, ali znaš i da je Marko dva mjeseca bio na štakama, dajte mu jednu godinu šansu. Savez je odlučio da nemaju novaca. Nisam znao kako to reći sinu. Za sve nas to je bio veliki šok. Tu su bile i suze – ispričao je otac.
Iako je Marko bio bolji od nekih koji su ostali u reprezentaciji, rečeno im je da „novca nema“.
Cijena privatne sezone je između 30.000 i 40.000 eura. Treneri na sjednici nisu podignuli glas za Marka te je on s 19 godina, vidjevši koliko mu se roditelji muče, rekao – dosta.
-To je bila teška odluka. Kad s 19 godina ostaneš bez jedinog cilja u životu, teško se snaći. Kao da te netko izbaci iz jednog svijeta u drugi – prisjeća se Marko trenutka kada je skije spremio u kut.
Dok je obitelj Abramović brojala svaki euro, na zagrebačkom Sljemenu bliještala je Snježna kraljica. Markova majka prisjetila se bolnog kontrasta:
-Što je bio platinasti šator? Škampi, jastozi, butelje po tisuću eura, šampanjci. A ljudima koji su radili na stazi bio je problem ostaviti sendvič ili topli čaj. Smatram da bi se novac trebao pametnije ulagati u djecu, a ne u luksuz – kazala je Željka Jarnjević.
Marko dodaje kako mu je neshvatljivo da je Savez uzimao postotak čak i od osobnih sponzora koje bi natjecatelji sami pronašli.
Marko Abramović nije pobjegao od skijanja, ali je pobjegao od hrvatskog sustava. Danas je cijenjeni serviser u njemačkoj ski cross reprezentaciji. Radi u vrhunskim uvjetima i vidi kako funkcioniraju prave sportske mašinerije.
-Izgubio sam vjeru da će kod nas biti bolje, zato i radim vani. Filip Zubčić, kojeg često osporavaju, zapravo radi čuda s obzirom na to kakvu infrastrukturu imamo. Mi imamo dvije žičare, a u Austriji svako selo ima svoju – zaključuje Marko, još jedan talent kojega su zaustavile mračne sile upletene u hrvatski sport…
