Povodom smrti Serafine Lauš, istinske heroine i simbola majčinske boli, Koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata HVO-a uputila je otvoreno pismo javnosti. Uz izraze duboke sućuti, udruge podsjećaju na njezinu neizrecivu žrtvu, gubitak trojice sinova i supruga, te upozoravaju na sramotnu činjenicu da pravda za njezinu obitelj nikada nije zadovoljena.
Njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti:
Serafina nas obvezuje da tragamo tko je ubio njezine sinove Dragana, Fabijana i Miroslava, te supruga Ivu
S dubokom tugom i poštovanjem primili smo vijest o smrti Serafine Lauš, žene čije je ime postalo simbol stradanja, ali i nevjerojatne snage i dostojanstva hrvatskog naroda u Središnjoj Bosni.
U ime Koordinacije udruga domovinskog rata Hrvatskog vijeća obrane izražavamo iskrenu sućut njezinoj obitelji, prijateljima i svima koji su je poznavali i dijelili njezinu bol. Njezina životna priča ostaje trajni podsjetnik na jednu od najtežih tragedija koja je pogodila Hrvate tijekom rata u Bosni i Hercegovini.
U samo nekoliko dana lipnja 1993. godine izgubila je supruga i trojicu sinova – zarobljene i potom ubijene. Sinove Dragana, Fabijana i Miroslava, te supruga Ivu.
Sama je prošla kroz zatočeništvo, poniženje i neizrecivu bol, ali nikada nije prestala tražiti istinu i pravdu. Njezina borba bila je borba majke, ali i borba za dostojanstvo svih nevinih žrtava.
Središnja Bosna, a osobito Lašvanska dolina, proživjela je stradanja koja se po svojoj brutalnosti i razmjerima mogu usporediti s Vukovarom. Ipak, za razliku od nekih drugih mjesta stradanja, mnogi zločini nad Hrvatima u ovom području i dalje su bez pravde, bez kazne i bez istine.
Zato danas, uz odavanje počasti Serafini Lauš, postavljamo pitanja koja predugo ostaju bez odgovora:
Kako je moguće da domaće pravosuđe, unatoč svjedočenjima i saznanjima, nije uspjelo procesuirati odgovorne za ubojstvo njezine obitelji?
Zašto su počinitelji, za koje se godinama znalo, ostali izvan dosega pravde?
Kako je moguće da Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju, pred kojim je Serafina Lauš svjedočila, nije osigurao pravdu u ovom slučaju?
Je li riječ o propustu, nemaru ili svjesnom zataškavanju zločina nad Hrvatima?
Ovakvi slučajevi ostavljaju duboku sumnju u vjerodostojnost pravosudnih institucija i međunarodnih mehanizama koji su trebali donijeti pravdu i pomirenje. Umjesto toga, svjedočimo bolnoj tišini i sramotnom zataškavanju.
Serafina Lauš nije dočekala pravdu. To je poraz ne samo pravosuđa, nego i društva u cjelini.
Naša je obveza da njezino ime i njezina patnja ne budu zaboravljeni. Naša je dužnost nastaviti tražiti istinu i pravdu za sve nevine žrtve, bez obzira na vrijeme koje je prošlo.
Neka njezina snaga, dostojanstvo i ustrajnost budu trajni putokaz svima nama.
Počivala u miru Božjem.
