Priča o povratku ne staje samo na mladim obiteljima s djecom. Svoju sreću u rodnom kraju odlučila je potražiti i dugogodišnja kuharica Mila Begić, koja je punih petnaest godina provela u dinamičnom i zahtjevnom njemačkom ugostiteljstvu. Od mlade djevojke koja je otišla trbuhom za kruhom, postala je vrhunski profesionalac, ali cijena tog uspona mjerila se godinama samoće.
Kada je pitate što je presudilo – zasićenje njemačkim tempom ili želja za obitelji – naša druga sugovornica ne dvoji: presudilo je oboje. “Teško je razdvojiti te dvije stvari. Privatni život ti stane u onih nekoliko sati sna između smjena. S druge strane, postojala je ta tiha, ali stalna želja da budem blizu svojih. Kad se otvorila prilika da to dvoje spojim i uložim svoje znanje u nešto naše, obiteljsko, više nije bilo dvojbe. Vratila sam se jer želim raditi da bih živjela, a ne obrnuto”, piše Večernji.
Ugostiteljstvo u Njemačkoj opisuje kao strogo definiran sustav gdje si dio golemog stroja koji nikada ne staje. Radi se naporno, često bez slobodnog vikenda ili praznika, a privatni život praktički ne postoji. Iako je zarada bila motivirajuća, s vremenom je shvatila da zapravo živi za posao. Najteže su joj, kaže, padali blagdani. “Sjećam se jednog takvog Badnjaka – ja sam stajala u toj hladnoj, profesionalnoj kuhinji, okružena stotinama narudžbi. U tom trenutku, unatoč sigurnoj plaći, osjećaš se nevjerojatno usamljeno. Shvatiš da prodaješ svoje najdragocjenije godine za eure koji ti ne mogu kupiti to slobodno poslijepodne s roditeljima. Tada sam prelomila: ne želim više gledati živote svojih najbližih preko ekrana mobitela.”
Preokret se dogodio kada je Milina obitelj u rodnom mjestu odlučila pokrenuti vlastitu pizzeriju.
Poziv da se vrati i svoje bogato iskustvo uloži u zajednički san bio je trenutak koji je čekala petnaest godina. Iako su radovi na pizzeriji još u tijeku i objekt se tek treba otvoriti, ona ne dvoji oko svoje odluke: “U Njemačkoj sam pekla zanat za nepoznate ljude, a sada to znanje donosim kući. Možda će i ovdje biti naporno, ali znam da ću biti svoja na svome.
Onaj mirni trenutak i kava s najbližima nakon smjene vrijede više od bilo kojeg njemačkog bonusa”, zaključuje naša sugovornica s osmijehom dok gleda prostor koji će uskoro postati njezin novi radni dom.
Priče ovih ljudi ruše predrasude o tome da je povratak poraz.
Naprotiv, oni su dokaz da se njemačka disciplina i domaće srce mogu spojiti u uspješne poduzetničke priče. Dok se u jednom pogonu graviraju uspomene za druge, a u drugom s nestrpljenjem čeka miris prve pizze iz vlastite peći, zajedno ispisuju najvažnije poglavlje svojih života.
Iako Njemačka nudi red i sigurnost, domovina pruža ono što se tamo ne može kupiti – vrijeme za obitelj i mir koji osjetite tek kada ste svoji na svome.
