Nakon sedmotjednog posta, pravoslavni kršćani slave u nedjelju Uskrs, spomen na uskrsnuće Isusa Krista koje predstavlja ne samo pobjedu života nad smrću, nego služi i kao podsjetnik na Isusovu ljubav i žrtvu za čovječanstvo.
Pravoslavni vjernici Uskrs slave u nedjelju poslije prvog proljetnog punog mjeseca, a datum praznovanja određen je po Julijanskom kalendaru.
Uskrs (Vaskrs) je najveći kršćanski blagdan u godini, dan kada je Isus Krist pobijedio smrt. Vjernici vjeruju da je Isus svojim uskrsnućem (vaskrsenjem) ljudima otvorio put u vječni život te se stoga tjedan po Uskrsu naziva Svijetlim tjednom.
Na Vaskrs se skidaju oltarske dveri kako bi se time pokazalo da je Isus Krist, po crkvenom učenju, uskrsnućem pobijedio smrt i otvorio rajska vrata.
Za ovaj blagdan vezuje se običaj darivanja jajima. Jaje je simbol obnavljanja prirode i života, simbol Isusov izlaska iz groba i ponovnog rađanja.
Prvo obojeno jaje, koje je po pravilu crvene boje, ostavlja se na stranu do sljedećeg Uskrsa (Vaskrsa) i pridaje mu se posebna važnost. Prvo jaje se smatra “čuvarkućom”, odnosno zaštitnikom kuće i zdravlja. Crvena boja simbolizira Isusovu prolivenu krv na Golgoti, ali i boju ‘vaskrsenja’.
Pravoslavni kršćani Uskrs slave tri dana, pa su u kalendaru Srpske pravoslavne crkve, crvenim slovom obilježeni Vaskršnji ponedjeljak i Vaskršnji utorak.
Prvi ponedjeljak nakon Vaskrsa je Pobusani ponedjeljak, poznat još i kao zadušnice – dan posvećen mrtvima.
Uskrsno slavlje počinje poslije jutarnje službe, nakon čega se vjernici pozdravljaju riječima “Hristos Vaskrse” i “Vaistinu Vaskrse”.
Najranije kršćanske zajednice, po uzoru na pashalno bogoslužje, provodile su uskrsnu noć u bdijenju, čitanju biblijskih tekstova i molitvama u očekivanju ponovnoga dolaska Gospodnjega.
Različiti datumi Uskrsa posljedica su razlika u kalendarima
U zapadnome kršćanstvu Uskrs uvijek pada na nedjelju između 22. ožujka i 25. travnja, a u istočnome kršćanstvu između 4. travnja i 8. svibnja.
Različiti datumi posljedica su razlika u kalendarima koje crkve koriste već stoljećima, a sve je počelo reformom iz 16. stoljeća kada je iz kalendara “nestalo” deset dana.
Još na Nicejskom saboru 325. godine određeno je da svi kršćani trebaju slaviti Uskrs na isti dan te je kasnije prihvaćeno pravilo da se Uskrs slavi prve nedjelje nakon prvog proljetnog punog mjeseca. No problem nastaje jer se proljetna ravnodnevnica ne računa jednako u oba kalendara i zbog toga se datumi Uskrsa i dalje razlikuju.
Papa Grgur XIII. 1582. godine uveo je novi, gregorijanski kalendar kako bi ispravio zaostatak julijanskog kalendara, koji je do tada već značajno odstupao od stvarnog kretanja Zemlje oko Sunca. Tada je odlučeno da se nakon 4. listopada odmah prijeđe na 15. listopada i deset dana je “preskočeno”.
Prošle godine su katolički i pravoslavni vjernici proslavili Uskrs na isti dan, 20. travnja, a prije toga se zajednički Uskrs poklopio 2001. godine.
Tijekom 21. stoljeća Pravoslavna i Zapadna crkva zajednički će proslaviti Uskrs samo 31 put. U idućim stoljećima zajedničko slavljenje Uskrsa bit će sve rjeđe jer se odstupanja julijanskog kalendara povećavaju.
Ako ne dođe do korekcija, 2698. godine pravoslavni i zapadni Uskrs posljednji će se put slaviti istog dana.
Porfirije: Srbi s Kosova i Metohije dio su istog srpskog naroda, neka se prekine krug mržnje
U Zagrebu se sveta liturgija održava u crkvi na zagrebačkom Cvjetnom trgu, gdje se pravoslavni kršćani okupljaju u Sabornom hramu Preobraženja Gospodnjeg.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve (SPC) patrijarh Porfirije poručio je u subotu, uoči blagdana Kristova uskrsnuća, u Uskršnjoj poslanici da opraštanje i neophodnost da se prekine krug mržnje nisu tek moralni zahtjev niti apstraktno načelo, nego je to “projava Vaskrsenja i učestvovanja u njegovoj sili i slavi”.
U poslanici je naglasio i da “Srbi sa Kosova i Metohije nisu prepreka nekom navodno boljem životu, već dio jedno istog, srpskog, naroda i jedno Tijelo u Hristu”.
Porfirije je pozvao pravoslavne vjernike da s posebnom pažnjom i brigom mole za braću i sestre na Kosovu i Metohiji, “vjekovnom historijskom izvorištu i duhovnom središtu srpskog naroda”, neposredno dijeleći s njima sva iskušenja i izazove s kojima se neprekidno suočavaju i krijepeći ih da istraju u svom svjedočenju i da ostanu vjerni svojoj Crkvi, vjeri i sebi samima.
“Ne smije se dopustiti da se u svijesti našeg naroda Srbi s Kosova i iz Metohije predstave kao prepreka ili smetnja nekom budućem, navodno boljem životu. Bez njih, bez naših kosovsko-metohijskih Srba, bez Srba Stare Srbije, nema boljeg života ni za koga od nas. Svi smo mi jedan narod i jedno Tijelo u Hristu, povezano istom vjerom i istim stradanjem, ali i istom nadom i istim proslavljenjem”, ustvrdio je Porfirije u poslanici.
Uz Srpsku pravoslavnu crkvu (SPC), uskrsnuće Kristovo danas u pravoslavnim hramovima obilježavaju brojne druge crkve, uključujući Rusku, Ukrajinsku, Bugarsku, Grčku, Rumunjsku, Makedonsku, Koptsku i Etiopsku.
