Ispovijest Ermina Husike, samohranog oca iz Kaknja, otkriva bolnu priču o izdaji i borbi za dostojanstven život nakon što ga je žena ostavila.
Kada se Ermin Husika iz Kaknja prije nekoliko mjeseci preselio u selo Tupkovići u Bosni i Hercegovini, vjerovao je da započinje najmirnije poglavlje svog života. Poslije godina odricanja, bolesti i borbe, želio je ono najvažnije – da stvori skromno, ali sigurno porodično gnijezdo za sebe, suprugu i sina. U početku je djelovalo da mu se sreća, poslije brojnih nedaća, konačno osmjehnula.
Dobri ljudi iz raznih krajeva nisu ostali ravnodušni na njegovu priču. Pomagali su koliko su mogli da se kuća što prije osposobi za život – dolazili su čak i ljudi iz Amerike kako bi uručili pomoć. Svaki dinar od donacija Ermin je ulagao u zidove, krov i temelje, sanjajući dan kada će u toj kući zamirisati obiteljski ručak i kada će sa ženom i djetetom stvarati nove uspomene. Nažalost, sudbina je imala drugačije planove.
Ermina život nije mazio ni kad je bio dijete. Kaže da su se nedaća za nedaćom redale još od najranijeg djetinjstva. Sa samo 14 godina doživio je tešku nesreću – pao je sa konja, a grana mu je probila glavu. Uslijedio je izljev krvi na mozak, a naredna 24 dana proveo je u komi, priključen na infuzije.
„Prije toga sam bio potpuno zdrav“, prisjeća se Ermin u razgovoru za Youtube kanal Dijana Hodžić.
Danas, gotovo 25 godina kasnije, on je invalid sa više od devedeset posto tjelesnog oštećenja. Ipak, invaliditet ga nikada nije spriječio da se bori, radi i pokušava da živi dostojanstveno.
Usprkos teškom zdravstvenom stanju, Ermin nikada nije bježao od rada. Radio je sve što je mogao i znao – bio je čuvar, radio na farmi, telio krave, sjekao drva. Posebno mjesto u njegovom životu imala je farma koja je zapošljavala osobe sa invaliditetom. Kada je ona zatvorena, ostao je bez posla, ali ni tada nije klonuo.
„Nema što nisam radio. Moram da se borim“, govori jednostavno, bez patetike. Njegova želja bila je da otplati i sredi kuću koju je kaparisao, pa čak i da jednog dana izgradi malu štalu, kako bi mogao makar malo da olakša sebi i sinu život.
U braku je bio deset godina i iz tog braka ima sina jedinca, za koga kaže da mu je najveća snaga i smisao života. Ništa mu, kako ističe, nije teško da uradi za svoje dijete – želio je da ima sve kao i ostala djeca, da ne osjeti teret očevih rana i životnih poraza.
I supruga je, barem na početku, dijelila njegov entuzijazam. Radovala se novom krovu nad glavom i govorila kako joj je želja da se što prije usele u svoju kuću. Uz pomoć dobrih ljudi, radovi su zaista brzo napredovali, a Ermin je vjerovao da je najteži dio života iza njega.
“Želja mi je samo da ovo što prije sredimo i da se uselimo u našu kuću – govorila je supruga, i zaista, iz pomoć dobrih ljudi, radovi su se umnogome ubrzali. Ljudi su čak dolazili iz Amerike kako bi im uručili pomoć”.
Izdaja koja je srušila sve snove
Umjesto obiteljske idile, doživio je ono što ni u snu nije mogao da nasluti. Jednog dana vratio se kući i zatekao – prazninu. Supruge nije bilo. Poruka koju je pronašao srušila mu je svijet.
“Došao sam kući i žene više nije bilo, kad sam vidio poruku, srušio mi se svijet. Jedva sam preživio, sad me ona dokusurila. Dva mjeseca sam bez nje. Živim, radim, borim se. Školujem dijete – priča, sleže ramenima i opisuje kako je otišla:
“Ja u kuću, kuća prazna, šok, rane, stres. Ja ne znam kako živim i odakle više snaga, ali Alah mi daje neku snagu. Uzela je dječji dodatak u iznosu od 250 do 300 maraka i platila time taksi. To je ona na Facebooku odradila, tamo sa sestrinim mužem. Čitao sam sve. Ona je bila kod majke dan, dva. Ja sam odmah tu noć obavijestio i policiju da je ona samovoljno otišla bez gonjenja, bez tuče, bez ikakvih problema. Samo je otišla…Neke stvari nikada neću razumjeti, ali mi to ne daje za pravo da osuđujem”, priča svoje gorko iskustvo Ermin.
Kako tvrdi, žena ga je ostavila i pobjegla sa mužem njegove sestre, a cio plan su, prema njegovim riječima, skovali preko Facebooka. Izdaja je bila dvostruka – bračna i obiteljska.
„Ja u kuću, kuća prazna. Šok, rane, stres. Ne znam kako živim i odakle mi snaga, ali Alah mi daje neku snagu“, priča Ermin, pokušavajući da riječima objasni trenutak kada mu se život prelomio.
Odlazak bez objašnjenja i borba sa institucijama
Ermin navodi da je supruga uzela dječji dodatak, u iznosu od 250 do 300 konvertibilnih maraka, i tim novcem platila taksi kojim je otišla. Prethodno ga je slagala da ide kod majke jer je navodno bolesna, prenosi CH.
“Znači, slagala me da joj je majka bolesna. Nema više ona sa mnom nikakav kontakt… Išao sam i u socijalno i u policiju, oni su mi preporučili sud, sud me poslao odvjetniku, otišao sam do odvjetnika, kako bih riješio to oko razvoda”, objašnjava Ermin.
Domaće vijesti
„Odmah sam tu noć obavijestio policiju da je samovoljno otišla, bez gonjenja, bez tuče, bez ikakvih problema“, objašnjava. Obratio se i centru za socijalni rad, ali su ga uputili na sud, a sud dalje advokatu. Tako je započeo dug i iscrpljujući postupak oko razvoda, dok druga strana i dalje ćuti – supruga se nikada nije javno oglasila.
Samohrani otac pred najtežim izazovom
Briga o osmogodišnjem sinu sada je u potpunosti pala na Ermina. Zbog djeteta i svakodnevnih obaveza, morao je da napusti posao, jer nema kome da ga povjeri. To je dodatno otežalo njegov ionako skroman život.
„Ne mogu zbog djeteta nigdje ni da radim. Treba i vatru ložiti, treba i mašinu paliti, i ovo i ono. Duša me moja boli“, priznaje tiho. Ipak, ne žali se – samo konstatira realnost u kojoj se našao.
Očeve riječi koje danas zvuče kao opomena
U najtežim trenucima često se prisjeća riječi svog oca, koje danas nose posebno značenje:
„Ermine, sine, dobar si dušom, dobar si srčano. Čuvaj se, dijete, da ti se opanak ne pocepa. Ako ti se opanak pocepa, naj*bo si u životu.“
„Meni se to dogodilo“, kaže Ermin bez gorčine, više kao čovjek koji je prihvatio da dobrota često ide ruku pod ruku sa patnjom.
Vjera, nada i tiha želja za novim početkom
I pored svega – invaliditeta, raspada braka, izdaje i samoće – Ermin ne gubi vjeru. Kaže da samo Bog zna kako se snalazi, ali da mora da vjeruje da će doći bolji dani. Nada se da će jednog dana pronaći srodnu dušu, ženu koja će ga voljeti i koju će on voljeti, bez laži i skrivenih planova.
„Napatit ću se dok ne nađem srodnu ženu. Ako ima gdje kakva slobodna, tu sam. Prihvatit ću je, živjet ćemo. Teška je situacija, ali nije se ovo samo meni desilo“, poručuje.
Riječi podrške koje mu daju snagu
Erminova ispovijest jako je ganula javnost. Ispod snimaka i tekstova o njemu nižu se poruke podrške i divljenja. Jedan komentar posebno se izdvojio:
„Kako je meni ovaj čovjek divan… Toliko je inspirativan, da bi svakome trebalo biti uzor jednoga muža i oca, koji se jednom rukom bori da stvori nešto svojoj familiji. Ermine, želim ti svako dobro – poručila mu je jedna žena..“
