Informacija koju su mediji ignorirali, a koja je došla od izvršnog direktora jedne od najvećih svjetskih logističkih tvrtki, jest da Dubai ima svježe hrane za još deset dana.
Glavni razlog nije nedostatak novca, već fizika i poremećeni lanci opskrbe zbog sukoba s Iranom.
Stefan Paul, direktor tvrtke Kuehne and Nagel, 5. ožujka je za švicarsku televiziju SRF rekao da se nije služio pretjerivanjima, već je iznio činjenice iz lanaca opskrbe svoje tvrtke.
Prema njegovim riječima, Dubai i šira regija Zaljeva uvoze između 80 i 90 posto hrane, a čak 70 posto hrane za zemlje GCC-a prolazi kroz Hormuški tjesnac.
Međutim, ovaj ključni tjesnac zatvoren je za komercijalni promet od 28. veljače, što je znatno pogoršalo situaciju.
Osim toga, kapacitet zračnog teretnog prometa za Bliski istok pao je za 22 posto između 28. veljače i 3. ožujka, prema podacima tvrtke Aevean koje je prenio Reuters.
Luka Jebel (Jebel) Ali, koja opslužuje 50 milijuna ljudi diljem Zaljeva i ključna je regionalna točka kroz koju prolazi velika većina kvarljive robe za Dubai, pogođena je zatvaranjem.
Lučke operacije su obustavljene, a djelomični nastavak rada dogodio se tek 5. ožujka.
Kada su morski putovi zatvoreni, zračne rute propadaju, a glavna luka je pogođena, Dubaiju ostaje samo desetodnevna zaliha svježe hrane.
Svježi proizvodi, poput jagoda, rajčica, salate, mliječnih proizvoda i začinskog bilja, imaju rok trajanja od samo nekoliko dana, što ih čini nemogućim za preusmjeravanje na alternativne rute.
Ne mogu se prevoziti oko Rta dobre nade, jer bi to putovanje trajalo četiri do šest tjedana, a svježi proizvodi u kontejnerima ne bi preživjeli to razdoblje.
Iako je Dubai jedan od najbogatijih gradova na svijetu, s fiskalnim kapacitetom i suverenim bogatstvom za kupnju hrane od bilo kuda, novac nije rješenje.
Infrastruktura je problem: nemoguće je “teleportirati” proizvode iz Španjolske, Kenije ili Indije na police supermarketa u Dubaiju dok su zračne rute sužene, a luka se oporavlja od iranskih napada.
Prazne police u supermarketima postale su politički udarac, jer ovaj trenutak simbolizira pad globalizacije i prosperiteta u jednom od najnaprednijih gradova na svijetu.
Iako se stanovništvo ne suočava s glađu zahvaljujući vladinim zalihama suhe hrane, smrznutih proizvoda i žitarica, grad se suočava s političkim i logističkim problemima.
Alternativna ruta za naftu bila je Fujairah, dok je zračni teret bio alternativa za hranu. Međutim, obje opcije su sada ugrožene i jednostavno nema trećeg puta.
