Max Primorac, viši znanstveni suradnik u Centru za slobodu Margaret Thatcher pri utjecajnoj američkoj Zakladi Heritage, u svojoj analizi za The Washington Times oštro kritizira aktualni politički smjer Sarajeva.
Upozoravajući na sustavnu represiju nad Hrvatima i Srbima te napuštanje multietničkih načela u korist dominacije jednog naroda, Primorac ističe kako takva politika ugrožava stabilnost NATO-a i riskira oštru reakciju američke administracije, piše RTV-HB.
Njegov tekst, koji povlači paralele između stanja u BiH i globalnih sigurnosnih izazova, donosimo u nastavku
„Ne tjerajte nas u rat“, upozorio je bivši reis-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Mustafa Cerić na nedavnoj tribini povodom obilježavanja 30 godina od završetka rata između bosanskohercegovačkih muslimana, pravoslavnih Srba i katoličkih Hrvata. Taj je ispad bio odgovor na protivljenje Srba i Hrvata muslimanskim nastojanjima da svoju blagu brojčanu većinu pretvore u centraliziranu državnu vlast pod svojom kontrolom.
Dok svijet usmjerava pozornost na Ukrajinu, Iran i Venezuelu, NATO se suočava s prijetnjom u nastajanju na svom južnom krilu. Poznata nam je tužna sudbina progonjenih kršćana u većinski muslimanskim državama, ali ovo nije Bliski istok. Ovo je sredina Europe.
Glavni grad Bosne i Hercegovine, Sarajevo, nije onaj slavljeni model kozmopolitskog multireligijskog suživota koji je svijet vidio tijekom Olimpijskih igara 1984. godine. Žene sada pokrivaju kosu. Potpuni nikabi koji podsjećaju na Afganistan nisu rijetkost. Džamije financirane iz Zaljeva prošarale su obrise grada. Bivši sarajevski kardinal Vinko Puljić požalio se da je „Sarajevo postalo isključivo muslimanski grad“.
Na Božić su strani islamisti putovali u Bosnu i Hercegovinu kako bi polagali pravo na zemlju koju kršćani nazivaju domom već 1000 godina.
Broj antisemitskih incidenata naglo je porastao prošle godine. Sarajevska gradonačelnica otkazala je dugo planiranu Konferenciju europskih rabina, nazivajući njihovu prisutnost „moralno uvredljivom“ jer „okupator [Izrael] … čini genocid nad nevinim stanovništvom Gaze.“
Nakon toga uslijedila je odluka Zemaljskog muzeja da proda svoju slavnu srednjovjekovnu Hagadu kako bi podržao Pojas Gaze, što je izazvalo osudu Američkog židovskog odbora. Četrdeset sedam izraelskih turista ostalo je blokirano nakon što su njihove putovnice dospjele iz hotela na gradsko odlagalište otpada.
Muslimani u Bosni i Hercegovini održavaju jake veze s Iranom, koji ih je opskrbljivao stranim borcima tijekom rata, uključujući organizatora napada 11. rujna Khalida Sheikha Mohammeda. Nekoliko dana prije nego što su Izrael i Sjedinjene Države bombardirali iranska nuklearna postrojenja, muslimanski ministar obrane ugostio je iranskog generala „kako bi ojačao vojnu suradnju BiH i Irana“.
Radio Slobodna Europa razotkrio je radikalnu školu u iranskom vlasništvu blizu glavnog grada kako bi ukazao na kontinuirane veze s islamskom republikom. Gospodin Cerić brani brutalni obračun režima s prosvjednicima odbacujući ih kao „neautentičan glas naroda“.
Kako se bliže opći izbori, muslimanski vođe odbacili su hrvatske i srpske pozive za političkom jednakopravnošću. Islamistička Stranka demokratske akcije, ili SDA, najjača je oporbena stranka koja se bori za muslimanske glasove. Islamska deklaracija iz 1970. godine njenog osnivača, Alije Izetbegovića, pozivala je na panislamsku državu koja bi se protezala od Maroka do Indonezije, uključujući Bosnu i Hercegovinu.
To mu je donijelo zatvorsku kaznu od strane komunističkih vlasti. U prethodnom sazivu vlasti, ministrica vanjskih poslova iz redova SDA, Bisera Turković, sastala se s Yusufom Al-Qaradawijem, duhovnim vođom Muslimanskog bratstva, kojeg je egipatska vlada zabranila. Trumpova administracija proglasila je Bratstvo globalnom terorističkom organizacijom.
Danas socijaldemokrati, kojima dominiraju muslimani, bivši Savez komunista, kontroliraju vlast. Godine 1971. komunistički režim ustavno je priznao „Muslimane“ kao zasebnu nacionalnost, stvorivši trajnu lojalnost među muslimanima Bosne i Hercegovine. Godine 1993. muslimani su se preimenovali u Bošnjake. Iako su izborni protivnici, i socijalisti i islamisti teže većinskoj muslimanskoj državi.
Kardinal Puljić krivnju za čistku kršćana u Sarajevu pripisuje Sjedinjenim Državama i Europi, „koje paze da ne iritiraju muslimane“. Doista, inozemni nadzornici Bosne i Hercegovine desetljećima su favorizirali muslimane u odnosu na kršćane. Iako ih ima samo 1,8 milijuna, iskoristili su svoj (legitimni) status žrtava genocida kako bi dobili globalnu potporu za kršenje obećanja mirovnog sporazuma o političkoj jednakopravnosti za svaki od tri naroda u zemlji: Srbe, Hrvate i muslimane.
Ta izdaja je u srži stalnih srpskih prijetnji odcjepljenjem. Hrvati, prisiljeni dijeliti vlast s brojnijim muslimanima, suočavaju se s grubom diskriminacijom, što je dovelo do pada njihova stanovništva za 60%. Sustav jedan čovjek – jedan glas, koji je nametnuo naš State Department, omogućuje muslimanima da biraju tko će predstavljati Hrvate. Gubitak Hrvata, jedine prozapadne zajednice, ostavio bi NATO suočenim sa zemljom podijeljenom između prokremljskih Srba i bosanskih islamista.
Politički islam je izbor muslimana Bosne i Hercegovine. Susjedne Albanija i Kosovo uglavnom su muslimanske, ali su se oduprle opasnostima vjerskog radikalizma. Kosovo, najproameričkija država u Europi, nedavno je premjestilo svoje veleposlanstvo u Izraelu iz Tel Aviva u Jeruzalem. Albanija je također proizraelska i proamerička.
Trumpova administracija okončala je neuspjeli projekt izgradnje nacije u Bosni i Hercegovini i stvorila prostor za međunacionalne pregovore bez jednostranog uplitanja stranih birokrata. Nastavak nepopustljivosti bosanskih muslimana mogao bi riskirati bijes predsjednika Trumpa, čija je predanost progonjenim kršćanima bila ključni stup politike tijekom njegova prvog mandata.
To je nedavno pokazano njegovim vojnim udarima na islamske teroriste koji su masakrirali nigerijske kršćane.
Budući da je na kocki i stabilnost NATO-a, Sarajevu bi bilo pametno prestati s represijom nad svojim kršćanskim susjedima.
*Max Primorac viši je znanstveni suradnik u Centru za slobodu Margaret Thatcher pri Zakladi Heritage.
