Novinari Detektora infiltrirali su se u privatni Telegram kanal za regrutiranje boraca u rusku vojsku u Ukrajini. Istovremeno su komunicirali i s trojicom srpskih plaćenika u Rusiji. Jedan od njih je Davor Savičić iz Republike Srpske, koji je i organizirao doček na aerodromu u Moskvi.
“Braćo, ne zaboravite, bilo kakva pitanja – idete kao turisti u Rusiju. Nema drugih odgovora.”
Ovo je jedna od stotina poruka razmijenjenih u privatnoj Telegram grupi “SVO”, čiji je broj članova narastao s desetak na nekoliko desetaka tijekom nekoliko tjedana.
Jedan od članova bio je Igor Dimitrijević (28) iz Bjeljine u Republici Srpskoj.
Iza njegove slike stajao je tim novinara Detektora, koji je tijekom četiri mjeseca pratio grupe za regrutiranje u rusku vojsku i komunicirao s regruterima iz Rusije, Bosne i Hercegovine i Srbije, te pratio poruke onih zainteresiranih za odlazak u Ukrajinu i borbu na ruskoj strani. Neki od njih rekli su da su iz Republike Srpske.
Detektorovo istraživanje otkrilo je da, unatoč zakonskim zabranama, kanali za regrutiranje dobrovoljaca iz BiH i Srbije funkcioniraju nesmetano te da se u njima regrutiraju deseci ljudi, obično uz pomoć plaćenika s Balkana koji su prethodno otišli u Rusiju i koji budućim borcima obećavaju plaće od nekoliko tisuća maraka, rusko državljanstvo, kao i beneficije za njihove obitelji.
Tijekom istraživanja otkriveno je nekoliko oglasa za regrutiranje. Od početka invazije na Ukrajinu u veljači 2022. Rusija je povećala napore u mobilizaciji vojnika u svojim redovima.
Zbog velikih gubitaka i lošeg ruskog odgovora, u srpnju 2025. predsjednik Rusije potpisao je uredbu kojom se strancima dopušta služenje u ruskoj vojsci, ne samo tijekom izvanrednog stanja već i tijekom razdoblja regrutiranja.
U istom mjesecu kada je Putin potpisao uredbu o strancima u ruskoj vojsci, tim novinara Detektora kontaktirao je Dejana Berića u Rusiji.
Berić je jedan od najpoznatijih srpskih plaćenika u ruskoj vojsci, koji o novostima s bojišta izvještava na srpskom jeziku na svojim kanalima na Telegramu i YouTubeu, koje prate tisuće ljudi.
“Dobro jutro, Igore. Deki je. Govorite li ruski?”, bilo je jedno od prvih pitanja koje je Berić postavio u Telegram razgovoru.
Nakon što je dobio negativan odgovor, Berić je pojasnio da u tom trenutku ugovor mogu potpisati samo muškarci od 20 do 49 godina koji govore ruski.
Intenzitet razgovora je od tada oslabio, ali se nastavio s interesom Igora Dimitrijevića za potencijalnu promjenu uvjeta.
Komunikacija između Dimitrijevića i Berića dobila je novi obrat 9. rujna, kada je srpski plaćenik u privatnoj poruci objavio da se formira nova jedinica, gdje će biti “mnogo Srba”, te da ruski jezik neće biti obavezan.
„Igore, dobar dan, ovdje smo sve dogovorili, možete ići. Dakle, kada kupujete kartu, unaprijed nazovite da ste kupili kartu i da dolazite kako bi vas netko čekao“, rekao je Berić u glasovnoj poruci.
Savjetovao je Dimitrijeviću da kupi kartu za jeftiniji let preko Istanbula i naveo da će novac biti vraćen.
Jedno od pravila koje je istaknuo je da nema „slanja slika, videa ili poruka najbližima“ iz Rusije, te da u suprotnom slijedi nekoliko godina zatvora.
„Sve je strogo. Obuka nije teška, ništa složeno. Zapovjednik je Vuk“, napisao je Berić.
Iako novinari Detektora u to vrijeme nisu imali potvrdu, kodno ime „Vuk“ koristi Davor Savičić, srpski dobrovoljac u ruskoj vojsci. Pod tim kodnim imenom, s Berićem, Savičić je gostovao u emisijama ruskih novinara.
On je iz Doboja, na sjeveru Bosne i Hercegovine, dobrovoljac je i, prema Radiju Slobodna Europa, pripadnik Glavne obavještajne uprave (GRU), odnosno ruske vojne obavještajne službe.
Sliku s njim krajem svibnja 2025. objavio je tadašnji predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, koji je bio u Rusiji i sastao se s predstavnikom Srpske pravoslavne crkve.
Kako bi nastavili komunikaciju s Berićem, novinari su mu rekli da Igor Dimitrijević slijeće 6. listopada na aerodrom Vnukovo, koji je jedan od četiri međunarodna aerodroma u Moskvi.
Plan je bio odvesti Dimitrijevića iz Bijeljine do Beograda automobilom, a odatle avionom do Moskve, s međuslijetanjem u Istanbulu.
“Tamo će vas čekati čovjek… Zovu ga Davor”, bila je posljednja glasovna poruka Dejana Berića, koja je dodatno potvrdila sumnju da će ga Savičić čekati na aerodromu.
Prema dogovoru, dan prije polaska, 5. listopada, kontaktirat ćemo broj koji je Berić poslao putem Telegrama. Na profilnoj fotografiji vidi se muškarac u ruskoj uniformi, s maskom na licu.
“Napisat ću vam ime i prezime na komad papira i poslat ću vam svoju sliku”, bila je jedna od poruka koje su primili.
Pitali su i o detaljima ugovora.
“Kad dođeš, brate, neću ništa raditi preko telefona”, bio je odgovor.
Fotografija koju su ubrzo dobili, a koja je trebala poslužiti za identifikaciju, potvrdila je da će zainteresiranog volontera iz Bijeljine na aerodromu u Moskvi dočekati Davor Savičić.
Nakon što Igor Dimitrijević nije sletio u zračnu luku, uslijedilo je par poruka i poziva od Savičića. U posljednjoj, koja je stigla oko 20 sati 6. listopada, napisao je da je otišao.
Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine pismeno je odgovorilo na upit Detektora o Savičiću da ne mogu dati informacije o tome je li protiv njega otvoren postupak, jer su slučajevi u fazi prethodnog kaznenog postupka – fazi prijavljivanja ili istrage.
John Lechner, istraživački novinar i autor knjige “Smrt je naš posao” o zloglasnoj ruskoj jedinici Wagner, napravio je za Detektor profil dobrovoljca s Balkana koji se želi pridružiti ruskim jedinicama. Izjavio je da se radi o novim generacijama.
“Trenutna skupina Srba koja pokušava otići u Ukrajinu uglavnom je iz BiH, a ne iz Srbije, i mlađa je”, objasnio je Lechner.
Dodao je da se regrutiranje vrši putem društvenih mreža.
„Teško je točno reći koja je motivacija u svim područjima, ali obično su ljudi koji volontiraju nekako nezadovoljni životom koji imaju kod kuće i uzbuđeni su zbog mogućnosti pridruživanja nečemu većem od sebe“, rekao je Lechner.
Također se osvrnuo na razliku u profilu dobrovoljaca koji su se pridružili ruskim separatistima 2014. i 2015. godine.
„Ova prva generacija imala je izravne veze s ruskim dobrovoljcima koji su se borili u BiH 1990-ih, a te su kontakte iskoristili da stignu na Krim 2014. godine. Postojalo je opće uvjerenje da ako ti dobrovoljci pomognu Rusima da povrate Krim, onda će ih Rusija podržati u vraćanju Kosova. Kroz osobne veze regrutirani su dodatni srpski veterani koji su vjerovali u cilj ili željeli priliku da se vrate u rat“, objasnio je.
Prema istraživačkim novinarima Meduze i ruskog BBC servisa, ruski gubici u 2024. godini bili su najmanje 100.000 ljudi, a u prvoj polovici 2025., na temelju preliminarnih i nepotpunih podataka, oko 52.000 smrtnih slučajeva.
Mediji su već pisali o dobrovoljcima sa Zapadnog Balkana, koji su se počeli pridruživati ruskim jedinicama čak i nakon ruske aneksije Krima 2014. godine.
Zakoni u Bosni i Hercegovini i Srbiji zabranjuju ratovanje na stranim bojištima, što tretiraju kao kazneno djelo. Međutim, to nije spriječilo odlaske nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine. Njihov točan broj nije poznat.
