Mnoge generacije Hrvata nažalost su odlazile iz svojih rodnih mjesta – u daleki svijet – trbuhom za kruhom. Takva sudbina zadesila je i dvije Komižanke, danas 99-godišnju Viktoriju Mardešić i 91-godišnju Luciju Kuljiš. No, nakon više od 50 godina života u Americi – sretne su jer su se napon vratile na svoj rodni Vis, piše Hrt.hr.
Nema dana da 91-godišnja Lucija Kuljiš ne prošeta po svojoj Komiži. I tako je baš svaki dan od kada se vratila na svoj škoj. Obitelj koja je ostala u Americi posjećuje dva puta godišnje.
– Sada mi je lijepo, lijepo mi je i s djecom, ali ja ovdje imam slobodu, idem vani s prijateljicama na večeru, zato sam radila, meni je i lakše jer ima dvije mirovine, pojasnila je Lucija.
Lucija se u životu, kaže, dosta – naradila. Očistila je tune za sto života. Već s 14 godina počela je raditi u komiškoj tvornici ribe Neptun. Zatim 70-ih godina sa suprugom seli u SAD i ondje nastavlja isti posao.
– Radilo se dosta, ja sam bila u tvornici ribe sve skupa 50 godina, svaki dan. Bilo je teško, ali sada je dobro, kazala je.
Isti put imala je i 99-godišnja Viktorija Mardešić. Iz Komiže je otišla u San Pedro u Kaliforniji gdje danas živi deset puta više Komižana i njihovih potomaka nego u samom mjestu.
– Još malo pa sto godina, išla sam za bolji život, vratila sam se i ovdje mi je lipo, istaknula je.
– Zvala me je da dođemo po nju, htjela je ovdje provesti zadnje dane. Jer to je njezino mjesto gdje se rodila i mi smo joj želju ispunili, pojasnila je Perižana Mardešić, Viktorijina nećakinja.
One su svoju najveću životnu želju ispunile, vratile su se doma, u svoju Komižu, svojoj cokavici koju ni jedna strana riječ nikada nije izbrisala.
