Za razliku od mnogih europskih zemalja, prometne kazne u Bosni i Hercegovini, koje bi uskoro trebale biti dodatno povećane, identične su za sve – one koji imaju milijune i one koji jedva spajaju kraj s krajem.
Za korištenje telefona tijekom vožnje naplatit će vam se od 200 do 400 KM, što će vjerojatno odvratiti one s lošim financijskim stanjem od počinjenja prekršaja, ali što im to vrijedi ako prema njima voze oni koji nisu pogođeni time, jer je iznos na njihovim tekućim računima ispisan sa šest, sedam ili više nula. Neke europske zemlje riješile su ovu nelogičnost na način da prekršajni nalog proporcionalno utječe na bogate i one kojima je svaki euro važan, pišu Nezavisne.
Sankcije za prometne prekršaje, primjerice, u Finskoj, također se temelje na prihodima prekršitelja, pa je prije dvije godine tamošnji multimilijunaš Anders Wyklef kažnjen sa 121.000 eura zbog prekoračenja ograničenja brzine od 30 km/h.
Švedska, Švicarska, Danska i Njemačka neke su od drugih zemalja koje obračunavaju prometne kazne prema prihodima.
Postavlja se pitanje zašto ova praksa nikada nije zaživjela u Bosni i Hercegovini i imamo li pravo sumnjati da odgovor leži u činjenici da političari donose zakone, što bi značilo da će kazne za njih biti veće nego za “obične” građane.
Inicijatori najnovijih izmjena Zakona o osnovama sigurnosti cestovnog prometa (ROBS) u BiH, koji predviđa stroge kazne za brojne prekršaje, uključujući i nepažljivu vožnju, Saša Magazinović i Jasmin Imamović, zastupnici u Zastupničkom domu Parlamenta BiH, nisu predložili da se kazne plaćaju proporcionalno imovini kažnjene osobe.
Magazinović kaže da je takva ideja postojala i prije i da ju je podržao, ali, dodaje, to zahtijeva “vrlo velik i složen pravni pothvat”, kao i obvezivanje svih institucija.
Međutim, kako dodaje – ako je moguće u drugim zemljama, zašto ne bi bilo moguće i kod nas?
„Mi imamo suprotnu logiku, iako se slažem da se sve kazne trebaju plaćati u skladu s imovinskim stanjem. Ali, kada raspravljamo o prekršajima, prvi korak je – nemojte to činiti. Tada nema kazne i nema rasprave o toj temi. Vežite pojas, nema kazne. Ne prekoračujte ograničenje brzine – nema kazne“, kaže Magazinović.
Međutim, ukazali smo mu na činjenicu da sigurnost u prometu svakog pojedinca ne ovisi isključivo o njemu i pitali koliko nekome vrijedi ako se pridržava prometnih propisa, ako to ne čini osoba koja ga, na primjer, susreće.
„Slažem se s vama. Ali također, za one ljude koji se pitaju je li kazna visoka ili ne, rješenje broj jedan je ne činiti prekršaj. To jest, kada govorite o sebi, ali kada govorite o drugima, slažem se s vašim načelom“, kaže Magazinović.
Tada je obećao da će učiniti sve što je u njegovoj moći da se ovo načelo, koje se odnosi na to da kazne budu proporcionalne imovini ili prihodima vozača, ukorijeni i u našoj zemlji.
„Ne mislim da je ovo težak posao. Budući da radimo na novom ZOBS-u, koji iskreno nadam se da ćemo vidjeti barem sljedeće godine, to je jedna od stvari za koju vam mogu reći da ću inzistirati da bude u zakonu“, tvrdio je Magazinović u izjavi za „Nezavisne novine“.
Zlatko Miletić, bivši dugogodišnji ravnatelj Federalne uprave policije, a danas delegat u Domu naroda Parlamenta BiH, podržava uvrštavanje u zakon da se novčane kazne plaćaju proporcionalno imovini, odnosno prihodima kažnjene osobe.
„Moram reći da ste apsolutno u pravu. Uopće se ne razmišlja o toj vrsti proporcionalnosti. Kazne su jako velike za ljude, kao što su, na primjer, umirovljenici. To je neprimjereno. A druga vrsta nesrazmjernosti je da se kod nas određeni članovi selektivno ‘uklanjaju’ iz zakona, a kazne se povećavaju. I onda imate neravnotežu na način da se za određene prekršaje, koji imaju puno veću društvenu opasnost, predviđa manja kazna nego za tu ‘bahatu vožnju’. Dakle, ono što mislim da je zabrinjavajuće, takvo ponašanje u prometu treba strogo kažnjavati, ali upravo onako kako ste rekli – u skladu s prihodima koje ta osoba ima“, kaže Miletić u izjavi za „Nezavisne novine“.
Kazna nije ako „ne boli“
Stručnjaci kažu – nema kazne ako „ne boli“. Podržavaju, dakle, da se kazna oslanja na imovinu vozača.
„To je potpuno logično i opravdano, jer 100 maraka nije isto za sve. Za neke je to ozbiljan teret, a za druge ne znači ništa“, kaže za „Nezavisne novine“ Milija Radović iz Agencije za sigurnost prometa Republike Srpske i podsjeća na nedavnu odluku Ustavnog suda RS-a, koja bi se mogla usporediti s ovim načelom.
Doista, ta odluka Ustavnog suda RS-a, iako se ne odnosi na kažnjavanje prometnih prekršaja, mogla bi se povezati s ovim primjerom. Naime, taj je sud proglasio neustavnom odredbu Kaznenog zakona Republike Srpske, koja je predviđala otkup kazne zatvora do godinu dana. Osporena odredba, ukratko, stavila je u povlašteni položaj one osuđenike koji imaju više novca, jer lakše mogu platiti kazne, dok oni bez novca nemaju drugog izbora nego ići u zatvor.
