Na svetkovinu Uzvišenja Svetoga Križa, u nedjelju 14. rujuna, u mostarskoj katedrali proslaviljena je 45. obljetnica njezine posvete te Jubilej vjeroučitelja i kateheta.
Mostarska katedrala, jedinstvena oblika i povijesti, stoji već ili tek 45 godina kao vidljiv znak ostvarenih nastojanja i želja blagopokojnoga nadbiskupa Petra Čule. „Njezini zidovi neće znati potomstvu kazivati njegove (nadbiskupove) brige, nevolje, muke i jade kroz koje je morao proći dok se ona pojavila i dok ju je osposobio za bogoslužje. (…) Mnogo toga ostat će poznato samo Gospodinu kome je na slavu građena i koji je jedini u stanju nagraditi sve tjeskobe koje su podnesene na dugom putu od davne zamisli pa dok ju je u naše dane sunce obasjalo“, stoji na katedralnoj mrežnoj stranici.
Svečano misno slavlje, uz koncelebraciju generalnoga vikara hercegovačkih Biskupija don Nikole Menala, kancelara don Antonija Zirduma, predstojnika Katehetskoga ureda don Ante Pavlovića, dekana Mostarskoga dekanata don Ivana Turudića, čitlučkoga dekana don Đure Bendera, katedralnoga župnika don Josipa Galića, ravnatelja Svećeničkoga doma don Josipa Radoša, župnika Župe Ploče-Tepčići don Davora Berezovskoga te katedralnoga vikara don Gabrijela Pavlovića, predvodio je biskup mostarsko-duvanjski mons. Petar Palić.
Govoreći o katedrali, kao Hramu Božjemu, biskup je spomenuo primjer kralja Salomona koji stoji pred oltarom Gospodnjim i moli za narod. „On je sagradio Hram, veličanstveno mjesto molitve i Božje prisutnosti, ali odmah priznaje da ni nebesa nad nebesima ne mogu obuhvatiti Boga, a kamoli Hram koji je sagradio. Zar doista Bog može prebivati na zemlji? Ovo pitanje odzvanja i danas, po našim katedralama, po našim crkvama, po našim učionicama. Bog nije vezan prostorom, ali se ponizno spušta da bude blizu svomu narodu. Hram, dakle nije prostor zatvoren za Boga, nego mjesto susreta i to Onoga koji nadilazi sve i onih koji traže Boga. (…)
Naša je katedrala, čiju posvetu danas slavimo, mjesto gdje se liturgija slavi na poseban način, ali istinsko bogoštovlje se nastavlja u našim svakodnevnim životima, u našim domovima, u našim školama i na radnim mjestima. (…) I dok slavimo posvetu ove katedrale, sjetimo se da smo i mi sami živi hramovi Božji. Neka naši životi budu posvećeni Bogu, neka naša srca budu mjesta gdje se Bog štuje u Duhu i Istini.“
A govoreći o Jubileju vjeroučitelja i kateheta, istaknuo je kako „Salomonovu molitvu razumijemo kao poziv na molitvu za one koji uče druge kako da susretnu Boga, ne u zgradama, nego u Istini i ljubavi, jer Hram bez vjere, postaje samo građevina, a poučavanje bez molitve postaje prazna riječ. (…) Dok slavimo ovaj Jubilej, pozivam vas da obnovite poslanje koje je pred vas Crkva stavila. Budite autentični svjedoci vjere. Pomozite svojim učenicima da otkriju radost klanjanja Bogu u Duhu i Istini. Budite graditelji mostova između Boga i ljudi, između Crkve i svijeta. Neka vas u tom poslanju prati zagovor Blažene Djevice Marije Majke Crkve i svih svetaca. Neka vas Duh Sveti ispuni mudrošću, snagom i ljubavlju da možete biti istinski svjedoci evanđelja.“
Pozdravni govor na početku svete mise uputio je predstojnik Katehetskoga ureda don Ante Pavlović koji je ukratko spomenuo razvitak i ulogu toga Ureda te posebno istaknuo zasluge svih vjeroučitelja i kateheta koji su dali i još uvijek daju svoj neizmjeran prinos školskomu vjeronauku koji je u obrazovni sustav vraćen prije 33 godine. Na koncu svete mise biskup je uručio kanonske misije novim vjeroučiteljima, a zaslužnima, onima koji su u kontinuitetu djelovali preko 25 godina, posebne zahvalnice.
Liturgijsko pjevanje animirao je katedralni zbor „Marija“ pod ravnanjem maestra don Dragana Filipovića i uz orguljsku pratnju don Luke Cvitanovića. Misna čitanja i molitve vjernika pročitali su vjeroučitelji, a prigodni psalam otpjevala je vjeroučiteljica Josipa Merdžo.
