Biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Petar Palić predvodio je u petak, 5. rujna 2025., svečano euharistijsko slavlje u kapelici Caritasove ustanove „Sveta Obitelj“ u Mostaru, zahvaljujući Bogu za 70 godina svećeničkog služenja don Vjeke Bože Jaraka. Uz biskupa Palića i slavljenika, koncelebrirali su fra Ivan Bubalo i fra Marko Karamatić.
Ovaj izniman jubilej okupio je u molitvi sestre Služavke Malog Isusa koje djeluju u ustanovi, svećenike, korisnike i djelatnike doma te prijatelje don Vjeke. U jednostavnosti i skromnosti ambijenta osjetila se posebna toplina, zahvalnost Bogu za dar svećeničkog života, ali i poštovanje prema čovjeku koji je sedam desetljeća ustrajno služio oltaru i narodu.
U homiliji je biskup Palić zahvalio don Vjeki na vjernosti i ustrajnosti u poslanju te istaknuo njegov život kao primjer predanja Kristu i Crkvi. „Don Vjeko je 70 godina stavljao Krista na oltar, izgovarao: ‘Ovo je tijelo moje’, kao njegov sluga i njegov prijatelj. Sigurno više ni ne pamti sve te mise, ali Bog pamti svaku. Njegove ruke, sad oslabljene, bile su ruke koje su krstile, pomirivale, dijelile euharistiju, tješile u bolesti, blagoslivljale brakove, ispraćale umrle. Krist se služio don Vjekom, jer svećeništvo nije naš dar Bogu, nego Božji dar nama. I na tome danas želimo biti zahvalni“, poručio je biskup.
Osvrnuvši se na evanđelje dana koje govori o novom vinu i novim mješinama, biskup je dodao: „To novo vino je njegova Riječ, njegova milost, njegovo kraljevstvo. I često mislimo da se Bog služi samo mladima, snažnima, punima ideja… Ali Isus kaže i nešto drugo; Nitko pijući staro, ne zaželi novoga. Ta veli se:‘Valja staro! (Lk 5,39). Danas, u svijetu koji traži novost, mi kažemo: Dobro je staro. Dobro je svećeništvo koje traje, dobro je i srce koje je ostalo vjerno i tijelo koje je umorno zbog Krista i navještaja Evanđelja. Don Vjeko je danas znak da Bog ne zaboravlja one koji mu služe i da vrijednost svećeništva nije u onome što činimo, nego u onome što jesmo i tko nas nosi.“
Iako je slavlje bilo jednostavno, u zajedništvu molitve, pjesme i zahvalnosti očitovala se snaga Crkve koja se raduje s onima koji slave.
Don Vjeko je tijekom svog dugog svećeničkog života često znao reći da je najsretniji što je upoznao Krista. Iako to ovoga puta nije izgovorio riječima, na njegovu licu i u ozračju cijelog slavlja jasno se mogla osjetiti upravo ta radost i zahvalnost Bogu za dar svećeništva. Riječi koje su obilježile njegov život odražavaju i srž svećeničkog poziva – jednostavnu, ali duboku radost u susretu s Kristom.
Sedam desetljeća svećeničkog služenja don Vjeke Bože Jaraka ostaje svijetli primjer vjernosti i predanja – tihog i skromnog, ali u Božjim očima neizmjerno velikog. (kta/s.m.m.m)
