Svijet izgrađen poslije Drugog svjetskog rata se raspada, a okosnicu novog poretka će činiti interesi nuklearnih supersila među kojima nema Europe, smatraju ugledni europski politički mislioci.
I, kako zaključuju, Europska unija neće opstati ako se ne objedini sigurnosno i budžetski, ali također i ako se ne proširi na nove članice, prenosi N1.
Bivši šef njemačke diplomacije Joschka Fischer tako predočava da Europa može kročiti u “strategijsku samostojnost”, što žele neki vodeći političari, ne samo ako uspostavi vlastitu obranu, postane tehnološki neovisna od SAD-a i Kine, već i kreira jezgro članica EU koje su za “europsku obranu” i proširenje, a time otkloni one koji se tome protive.
Donedavni šef diplomacije EU i bivši šef Europskog parlamenta Josep Borrell misli također da Europa mora stvori obrambenu, budžetsku strukturu i “krenuti u federalnu uniju”.
Jer, inače, “neće opstati…svijetom danas vladaju populizam, protekcionizam, ratovi, a moramo biti svjesni toga da je svijet odbacio upliv i vezanost za Zapad”.
Europljani su s velikom pažnjom primili na znanje da Amerika više ne želi da bude ne samo sigurnosni zaštitnik, već ni ekonomski bliski partner Brisela.
To je posebno prepoznato u izjavi potpredsjednika SAD-a J.D. Vancea da “Europa jeste naš saveznik, ali ne može biti vječiti vazal”.
Borrell ukazuje i na to da nezapadni svijet, “na nas Europljane gleda kao na onakve kakvi smo: stanovništvo koje se smanjuje i stari, da smo izgubili inicijativu na tehnološkom polju, a svijetom prevladava tehnološko američko-kinesko nadmetanje, ruska invazija na Ukrajinu i razbijački činilac oličen u predsjedniku SAD-a Donaldu Trumpu”.
A, uvjeren je on, “Europa s tim izazovima treba da se sučeli svjesna da je naš potencijal to što smo u svijetu najbolji spoj političke slobode, ekonomskog napretka i socijalne zbijenosti i sklada”.
Francuski dnevnik “Le Monde” istovremeno u opširnoj analizi “stanja svijeta i Europe” zaključuje da su se “osamdeset godina poslije kraja Drugog svjetskog rata sučelile dvije Europe, usred kaosa kojim dominiraju drugi”.
“Le Monde” s gorčinom zaključuje da je obilježavanje 80. godišnjice pobjede u Drugom svjetskom ratu “imalo obilježje rekvijema za kraj međunarodnog poretka proisteklog iz ratne pobjede-nastanak dva dijela kontinenta razdvojenog jednom zemljom, Ukrajinom, u ratu”.
Nekadašnji njemački ministar vanjskih poslova Fischer ujedno upozorava da podjele, koje je svijetu nametnula vlast predsjednika SAD-a Trumpa, zahtijevaju da i Europa postane samosvojna svjetska snaga “uz nadnacionalnu političku volju”.
Fischer, štaviše, predočava da “Trumpova vlada ne dovodi u pitanje samo vojnu sigurnost Europe, već također sumnja u njenu moć u svjetskoj trgovini, na kojoj počiva europsko gospodarstvo”.
On također podvlači da se EU mora osloboditi tehnološke zavisnosti od neeuropskih velikih sila, “kao i zavisnosti od sirovina i rijetkih metala”.
Više od 200 europskih kompanija, uključujući vrlo uspješnog proizvođača aviona “Airbus”, upravo su upozorili da će Europa postati “tehnološka kolonija” ako ne krene u osvajanje vlastite visoke tehnologije, posebno vještačke inteligencije.
Njihov zaključak je da se mora okrenuti geslu “kupujte europsko”, jer osamdeset posto numeričkih programa i usluga za profesionalne potrebe u Europi se kupuju od američkih firmi, a to je 265 milijardi eura godišnje.
Fischer pomalo iznenađujuće ističe da Europa mora prevazići nacionalne razlike i nadahnuti se “naslijeđem” bivšeg francuskog predsjednika Charlesa de Gaullea i zbog sigurnosnih vojnih i ekonomskih prijetnji “postati degolistička, samosvojna…jer trećeg puta nema”.
“Europi je potrebna snažna ideološka suština, da jedinstveno stoji iza slobode, ljudskih prava, solidarnosti i vladavine zakona… i samo tad će svijet vjerovati da smo prava svjetska sila”, kaže bivši njemački diplomata.
On podvlači i nužnost proširivanja EU na susjedne zemlje, produbljivanje europske integracije, opipljivo pomaganje reformi u zemljama na putu u članstvo Unije.
I navodi da “ukoliko neke vlade EU koče dalje produbljivanje europske integracije, one članice ‘koje to žele i mogu’ treba da osnaže međusobnu suradnju”.
A “EU također mora obnoviti narušenu vjerodostojnost u europsku perspektivu kandidata za članstvo”, ukazuje on.
Borrell zaključuje da “u Europi danas vladaju tri straha: od rata, gubljenja vlastite industrije i konkurentske sposobnosti, kao i okretanja ka krajnjoj političkoj desnici”.
A, primjećuje on, krajnja desnica također jako maše i plaši bojaznima od gubljenja identiteta zbog nekontroliranog priliva doseljenika s drugih kontinenata.
