U povodu 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva faksimilno izdanje knjige Stjepana Miletića “Tomislav, prvi kralj Hrvata”, objavila je u svojoj knjižnici Posebnih izdanja Matica hrvatska.
Nakladnik napominje kako je u sjeni Miletićeva intendantskoga djelovanja ostao njegov književni opus, koji je vrlo raznovrstan i prilično opsežan, a sastoji se od pjesama (na hrvatskom i njemačkom jeziku), drama, kritika, feljtona, libreta te književnih prijevoda.
U povodu 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva, koja se diljem zemlje obilježava 2025. godine Matica hrvatska objavila je stoga faksimilno izdanje prvoga dijela zamišljene Miletićeve dramske pentologije o hrvatskim kraljevima, ističe nakladnik i dodaje kako su od zamišljene pentologije nažalost dovršene samo dvije drame: povijesna drama u stihu Tomislav (1902., praizvedba 1913.) i tragedija u prozi Pribina (praizvedba 1912.).
Naglašava da je Miletić “Tomislava” napisao tematski se oslonivši na Shakespeareova Henrika V., a u “Pripomenku” na kraju prvoga izdanja drame objasnio je svoju nakanu: “Ideja je ove ‘historije’ kao i svega ‘kola’ kojemu pripada, a koji je imao dobiti zajednički natpis: ‘Hrvatski kraljevi’ dvostruka: i umjetnička i rodoljubna”.
Ocjenjuje kako je “umjetnička zato, što ima da služi višim i etičkim i estetskim idejama i što eto iznosi tipove i osobe prošle historijske epoke, što obnavlja svijet desetoga i jedanajstoga vijeka, a rodoljubna, što je taj svijet upravo naše krvi, što se u njemu prikazuje svijetla epoka naše narodne dinastije”.
Nakladnik napominje kako se autorova motivacija za pisanje “Tomislava” krije u spoju rodoljubnih i estetičkih ideala, a u prvom redu želio je prikazati epizodu iz slavne hrvatske prošlosti kako bi učvrstio izgradnju nacionalnoga identiteta.
Aklademik Krešimir Nemec u predgovoru knjizi “Rodoljubna kraljevska drama” iscrpno prikazuje povijesni kontekst Miletićeva djelovanja, njegovu ulogu u osnivanju hrvatskoga kazališta te smisao i značenje drame “Tomislav, prvi kralj Hrvata”.
“U povijesti hrvatskoga glumišta svestrano, energično i entuzijastično djelovanje Stjepana pl. Miletića (1868.–1908.) svojevrsna je razdjelnica između postojanog, često provincijalnog i diletantskog scenskog tradicionalizma i nove razvojne etape obilježene europskim modernističkim tendencijama na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće“, napisao je u predgovoru knjizi akademik Nemec.
Hrvatski književnik , intendant i kazališni redatelj Stjepan Miletić rođen je u Zagrebu 1868., a umro u Münchenu. 1908.). Nakon što je doktorirao filozofiju na Sveučilištu u Beču 1893., cijeloga je života djelovao kao neovisni intelektualac.
Na dužnost intendanta zagrebačkoga HNK stupio je dekretom bana Khuena-Héderváryja 1894., no premda je kao intendant djelovao vrlo kratko (do 1898.), zbog brojnih uvedenih reformi koje su dovele do opće profesionalizacije kazališnoga života, to se razdoblje u našoj kulturnoj povijesti često naziva “Miletićeva era”.
Kao dramski pisac bio je eklektik koji je slijedio vrlo raznolike klasične i suvremene uzore, a književne i kazališne kritike dijelom su skupljene u zbirci “Iz raznih novina” te dvosveščani memoari “Hrvatsko glumište”.
