Zaoštrena retorika u političkom prostoru Bosne i Hercegovine, a osobito ona na relaciji Banja Luka – Sarajevo, kao i stalne prijetnje scenarijima koji bi doveli do ugrožavanja suvereniteta, ali i sigurnosne situacije u zemlji, posljednje su što BiH treba u vremenu kada je, uslijed geopolitičkih nestabilnosti prouzročenih ruskom agresijom na Ukrajinu i prašine koja se diže najavama američke administracije o uvođenju carina, upitan ekonomski rast i perspektiva razvoja ne samo BiH već i jugoistoka Europe u cjelini, piše Večernji list BiH.
Nezahvalna pozicija
Poglavito to vrijedi za države koje još uvijek nisu članice Europske unije te koje se ne mogu osloniti na zajedničke inicijative koje EU očito provodi u smjeru osnaživanja vlastitih industrijskih i drugih kapaciteta ili pak ne mogu koristiti prednosti koje sa sobom donose kohezijski fondovi. A u najgoroj poziciji upravo je Bosna i Hercegovina koja zbog unutarnjih slabosti i nemogućnosti postizanja dogovora oko Reformske agende još uvijek ne može koristiti financijski najizdašniji paket EU-a – onaj koji se veže uz ambiciozni Plan rasta unutar kojega je za BiH bilo predviđeno milijardu eura.
Zastupnica u Europskom parlamentu i članica Odbora za vanjske poslove Željana Zovko izrazila je zabrinutost zbog nedostatka političke volje u Bosni i Hercegovini, što sprječava pristup sredstvima iz Plana rasta za zapadni Balkan i onemogućava potpuno korištenje IPA III fondova.
Žalim što Bosna i Hercegovina još uvijek ne koristi sve prednosti IPA III niti može pristupiti više od milijardu eura iz Instrumenta za reforme i rast, upravo zbog izostanka političkog kompromisa i dogovora o Reformskoj agendi – naglasila je Zovko.
Pitanje Plana rasta, odnosno ispunjavanja preduvjeta za korištenje sredstava iz njega, strateški je važno u kontekstu brojnih mogućnosti koje bi se u ekonomskom smislu otvorile za Bosnu i Hercegovinu, a što bi pak vodilo jačanju životnog standarda. Bosna i Hercegovina već plaća visoku cijenu, konkretnije, 70 milijuna eura sredstava koja su izgubljena u okviru prve tranše iz Plana rasta, no to je samo vrh ledenog brijega problema koji opterećuju zemlju.
Osim izravne financijske podrške, Plan rasta omogućio bi, odnosno obvezao vlasti na provedbu brojnih reformi od kojih bi koristi imali i žitelji, ali i poslovna zajednica, odnosno potencijalni strani investitori.
Dugoročno, osim nemogućnosti korištenja sredstava EU-a, izostanak dogovora već godinama blokira Bosni i Hercegovini pristup IPARD fondu koji bi mogao biti spas za domaću poljoprivredu. No, više od svega, politička situacija koja prijeti razvoju nestabilnosti u sigurnosnom smislu odbija investitore koji za svoj kapital žele stabilno okruženje, ali i manje birokracije. Izravne strane investicije u prošloj su godini dosegnule iznos od oko 2 milijarde maraka, međutim, čini se da više od 60 posto iznosa čine reinvesticije, odnosno zadržana zarada, a ne neka nova ulaganja.
Još jedan segment domaćeg gospodarstva ovog bi ljeta mogao trpjeti. Riječ je o turističkom sektoru koji je protekle godine zabilježio rekordne brojke, no sada, uslijed krize i zaoštrene situacije, u svijet se jednostavno ne šalje dobra poruka. A to se prati s velikom pozornošću. Ne treba posebno napominjati da turizam sa sobom generira veliku dobit i u brojnim drugim gospodarskim granama, od prometa do poljoprivrede. Prošle godine imali smo 1,935.745 posjeta, što je za 10,3% više u odnosu na 2023., pri čemu valja naglasiti kako su strani turisti ostvarili 14,8% posjeta više. U istom razdoblju zabilježeno je i 4,002.561 noćenje, što je za 8,5% više u odnosu na 2023. Broj noćenja stranih turista bio je viši za respektabilnih 11,9% u odnosu na 2023.
Rast troškova
Generiranje novih, odnosno održavanje postojećih kriza, ogromna je kočnica za stvaranje trajnih i neraskidivih veza dijaspore s BiH, bilo da je riječ o stvaranju pretpostavki za povratak, bilo prepoznavanju ljudskog kapitala, odnosno svih stečenih znanja i vještina koje dijaspora može prenijeti na svoju općinu, grad, županiju, entitet i državu. Na kraju, tu je i ekonomska dimenzija koja proizlazi iz činjenice da je značajan broj naših iseljenika stekao vrijedne kontakte s poslovnom zajednicom u nekoj od europskih zemalja, no, u ovakvoj konstelaciji odnosa i svakodnevne prijetnje, teško da ćemo svjedočiti nekim većim investicijskim pothvatima u Bosnu i Hercegovinu. Za to vrijeme troškovi života konstantno rastu, a prilično upozoravajuće zvuči novi podatak prema kojemu je udio prehrane u prosječnoj potrošačkoj košarici iznimno visokih 44,63 posto. Ako se uzme u obzir činjenica da inflacija svoj najveći utjecaj ima upravo u prehrani, a da troškove ne prati adekvatan rast mjesečnih primanja, jasno je da je ekonomska slika BiH u ovom trenutku prilično tmurna.
