Broj slučajeva nasilja u obitelji u Republici Srpskoj u prva tri mjeseca ove godine je u porastu, pokazuju podaci Ministarstva unutarnjih poslova (MUP) RS-a. Stručnjaci pritom upozoravaju da su stvarne brojke vjerojatno i veće jer mnoge žrtve nasilje – ne prijavljuju.
U tom razdoblju, prema priopćenju MUP-a, tužiteljstvima su podnesena 227 izvješća o počinjenim kaznenim djelima, što je povećanje od 4,1 % u odnosu na isti period prošle godine.
Vladimir Vasić, sociolog iz Istočnog Sarajeva, ističe da su podaci o broju prijavljenih slučajeva nasilja u obitelji – zastrašujući.
„Ali koliko je tek slučajeva koji nikada ne budu prijavljeni i ostanu zatvoreni unutar četiri zida – to je ono što statistika ne može obuhvatiti, a mi ne vidimo“, kazao je Vasić za “Nezavisne novine”.
Dodaje kako mnogi građani nasilje prepoznaju samo kada je fizičko, zaboravljajući na psihičko, socijalno i seksualno nasilje koje često prethodi fizičkom obračunu.
„Žrtve treba ohrabriti da progovore. Najveći problem je šutnja. Nasilje nije sramota, niti je to privatna stvar. Nasilje je društveni problem i mora biti javno kako bi se adekvatno reagiralo“, naglašava Vasić.
Također upozorava na društvene predrasude gdje se, umjesto da se fokus prebaci na počinitelja, često traži „krivnja“ u žrtvi.
Psihologinja iz Banje Luke Sonja Stančić napominje kako rast broja prijava ne znači nužno porast nasilja, već da se više nasilja odlučuje prijaviti, što je pozitivan pomak.
„To znači da žrtve više nisu spremne trpjeti kao nekada“, rekla je Stančić.
No, upozorava kako i dalje nemamo valjana istraživanja o stvarnom opsegu obiteljskog nasilja jer je to teško mjerljivo.
„Loše je što nasilje uopće postoji, ali dobro je što se povećava broj prijava. To znači da su neke žrtve osviještene i odlučuju reći ‘dosta’“, istaknula je.
Najveći izazov, prema njezinim riječima, je kako žrtvu ojačati da nasilje prijavi.
„Sustav ne čini dovoljno. Pomoć žrtvama, pa i onima u slučajevima obiteljskog nasilja, minimalna je. Ključno je žrtve ekonomski osnažiti. Kada osoba postane financijski neovisna, lakše izlazi iz nasilnog odnosa“, objasnila je.
Društveno-kulturna stigmatizacija također je prepreka: „Kod nas je još uvijek sramota imati problem ili se razvesti. Moramo promijeniti taj narativ – sramota je nekoga tući, a ne izaći iz nasilne veze.“
Prema podacima MUP-a RS-a, izvješća su podnesena protiv 240 osoba (porast od 3 %), a ukupno je nasilje u obitelji počinilo 278 osoba nad 352 žrtve.
U 22 slučaja nasilnici su posjedovali oružje, ali ga nisu upotrijebili, dok su u 103 slučaja nasilnici bili pod utjecajem alkohola.
Najčešći oblici nasilja bili su psihičko (173 slučaja) i fizičko (163 slučaja).
Najzastupljeniji odnosi između žrtve i počinitelja bili su: suprug – supruga (104 slučaja), otac – sin (33), sin – otac (27), otac – kći (28), sin – majka (31), bivši partner – partnerica (32) i vanbračni partner – partnerica (20).
Zbog nasilja u obitelji, pet osoba zadobilo je teške tjelesne ozljede, 109 lakše ozljede, dok su ostale žrtve pretrpjele strah i emocionalnu uznemirenost.
