Na svetkovinu Uskrsa 20. travnja nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić slavio je euharistiju u sarajevskoj katedrali Srca Isusova, izvijestila je Nedjelja.ba, portal Katoličkog tjednika.
U koncelebraciji s nadbiskupom Vukšićem bili suprovincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić i šest svećenika. Na početku mise, pozdravljajući okupljene vrhbosanski je nadbiskup čestitao najveću kršćansku svetkovinu. U uvodnom dijelu homilije koju je naslovio „Uvijek spremni na obrazloženje nade“ koja je u nama, propovjednik je podsjetio je na riječi Svetoga Pavla kojima je započeo pismo jednome od svojih suradnika, kojega je nazvao sinom u vjeri, a slične riječi ponovio je više puta i na drugim mjestima u svojim spisima.
Hrabri svjedoci istine
„To da je Isus nada naša i nada cijelog ljudskoga roda temelji se na istini da je uskrsnuo. To svjedoče Evanđelja, među kojima i današnji odlomak (usp. Iv 20,1-9,) te vjera i navještenje apostola, koja se zasniva na Isusovim očitovanjima i njihovu izravnom iskustvu, o čemu čitamo u današnjem odlomku iz Dijela apostolskih (usp. Dj 10,34-43)“, posvijestio je nadbiskup Tomo te podsjetio kako su Isusovi učenici ustrašeni i ožalošćeni osudom i nasilnom Njegovom smrću te u strahu da bi i oni mogli biti progonjeni, najprije se bili sklonili iza zaključanih vrata, ali su se, ohrabreni Isusovim očitovanjem nakon uskrsnuća i izravnim kontaktom s njim, vrlo brzo pretvorili u hrabre svjedoke istine i javne propovjednike onoga što su vidjeli i čuli.
„Isus je svojim uskrsnućem svim ljudima otvorio vrata vječnog života i postavio most između ovoga svijeta i vječnog života, koji je otvoren za prolaz svim ljudima“, kazao je te naglasio kako je nada u novi život osnovna poruka Uskrsa – sadržaj događaja Isusova uskrsnuća kojim je On pobijedio smrt i nastavio živjeti na nov način, u vječnosti.
Primijenjeno kršćanstvo
Nada je, nastavio je propovjednik, uz vjeru i ljubav, jedna od tri stožerne – najvažnije kreposti u kršćanstvu, a konkretiziranje nade u svakodnevnom životu kršćana nešto što bi se s pravom moglo nazvati primijenjeno kršćanstvo. „U tom smislu jubilarna 2025. od Isusova rođenja, koja je cijela posvećena upravo kreposti kršćanske nade i njezinu konkretnom svjedočenju, samo je povod za aktualiziranje istine, da je kršćanstvo vjera nade i da su kršćanski vjernici poslani biti svjedoci nade. Odnosno, svjedočenje nade neizostavni je dio života svakog kršćanina jer kršćanin vjeruje u Isusa Krista, uskrslog, koji je upravo po tomu, kako piše apostol Pavao, nada naša“, apostrofirao je mons. Vukšić, podsjetivši i na pobožnu hrvatsku liturgijsku pjesmu: „Isus usta slavni, a mrak nesta tamni, teška žalost minu dan veseli sinu. Dan je sad veselja, dan je Spasitelja. Hvalu svi mu dajmo, radosno pjevajmo“.
Budimo jedni drugima znak nade
Nadalje, propovjednik je podsjetio na okolnost sadašnjeg trenutka koju treba prepoznati, a to je kako su se ove godine muslimani, katolici i pravoslavni u isto vrijeme postom pripravljali za svoje velike blagdane. „Ta blizina u duhovnom kalendaru nudi priliku, i za to se molimo, da hodamo jedni s drugima, u zajedničkom procesu čišćenja, molitve i milosrđa. Isto tako, tu simboliku treba protumačiti da ne želimo živjeti jedni pored drugih, već želim živjeti zajedno u iskrenom i međusobnom poštovanju i jedni drugima biti znak nade“, potaknuo je vrhbosanski nadbiskup.
Liturgijsko pjevanje animirao je Katedralni mješoviti zbor „Josip Stadler“, pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića, a asistencijom kod oltara ravnao je vlč. Ivan Rako.
Na kraju mise nadbiskup Vukšić podijelio je blagoslov s općim oprostom.
