U povodu najvećeg katoličkog blagdana Uskrsa svetu misu u mostarskoj katedrali služio je mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Petar Palić.
Mostarski biskup kazao je kako se danas slavi Kristovo uskrsnuće, dan kada je Gospodin uskrsnuvši od mrtvih pobijedio smrt, kad je dobro pobijedilo zlo, kad je svjetlo pobijedilo tamu.
-Nakon 40- dnevnog korizmenog hoda, na našim euharistijskim okupljanjima ponovno odjekuju himna “Slava Bogu” i usklik “Aleluja”. U vazmenom jutru, pjevanje himne “Slava Bogu” bilo je popraćeno zvonjavom zvona, što je očiti pokazatelj da slavimo nešto izuzetno, ne obično slavlje, već da je Isus Krist, pravi Bog i pravi čovjek, uskrsnuo od mrtvih. Ovo uskrsnuće daje nam nadu da ćemo i mi jednoga dana, baš kao i on, uskrsnuti od mrtvih i ući u kraljevstvo nebesko –kazao je biskup.
Istaknuo je kako je aleluja hebrejska riječ koja znači “hvala Bogu” ili “slavite Gospodina”.
-Kao Božja djeca, neprestano zahvaljujemo Bogu, našem Ocu, za njegova divna djela milosrđa i ljubavi. On nam daje jamstvo da ćemo jednog dana biti s njim u vječnosti i vidjeti ga licem u lice. Danas slavimo temelj svoje vjere – Isusovo uskrsnuće, pobjedu života nad smrću, svjetla nad tamom, nade nad beznađem. Danas kao Crkva, kao zajednica vjernika, stojimo pred praznim grobom i pozvani smo vidjeti i povjerovati. Dopustimo da nam i danas u srcu odjekne Božja riječ koju smo čuli – istaknuo je biskup Palić.
U prvom današnjem čitanju, kaže biskup, “slušali smo Petra kako prvi put propovijeda poganima u kući rimskog satnika Kornelija”.
-On svjedoči: “Mi smo svjedoci svega što On učini, Boga uskrsnu treći dan i dade mu da se očituje”. Petar i drugi apostoli su svjedoci. Petar ne govori o mitu, nego o stvarnosti koju su oni vidjeli, dotaknuli, doživjeli. I više od toga, uskrsli Krist naredio im je da propovijedaju narodu i da svjedoče. Petar više ne skriva strah, ne bježi, ne poriče Krista – sada je novi čovjek. To je, plod uskrsnuća. Strah postaje hrabrost, izdaja se pretvara u oproštenje, a stid u poslanje. Petrov glas odjekuje i nama. I mi smo pozvani biti svjedoci uskrsloga, ne samo riječima, nego i životom -poručio je biskup.
Dodao je kako svijet danas traži svjedoke te kako Uskrs nije samo neki izvanjski događaj.
-To je unutarnja preobrazba. Mi smo na krštenju već sada uskrsli. Stari čovjek umire, novi se rađa. Iz toga nas sveti Pavao podsjeća da tražimo ono što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu. Drugim riječima, pozvani smo tražiti ne ono što je prolazno, nego ono što je vječno i živjeti kao ljudi uskrsnuća. Vjera nam ne oduzima stvarnost, nego joj daje novu perspektivu. Uskrsnuće nije samo kraj smrti, nego početak novog života. Ivanovo evanđelje uvodi nas u tiho, još uvijek mračno jutro. „Dok je još bio mrak“, piše evanđelist. Marija Magdalena dolazi na grob. Nosi sa sobom ljubav, ali i bol. Sve što je ostalo od Isusa, kako ona misli, je njegovo mrtvo tijelo. Ona ne dolazi s vjerom uskrsnuća, dolazi s tugom. I što nalazi? Prazan grob. Zbunjenost, strah, trči Petru i Ivanu, i oni dolaze. I tu se događa nešto presudno. Ljubljeni učenik ulazi, vidi i povjeruje. Nije vidio Isusa. Vidio je prazan grob, povoje i ubrus. Ali u tim znakovima otkriva istinu koja mijenja sve – Krist je živ. Ivan je vidio i povjerovao, ne zbog dokaza, nego jer mu je srce bilo budno. To je vjera srca -pojašnjava on.
Po njegovim riječima, Uskrs nije čarobni štapić koji briše patnju, nego je svjetlo koje pokazuje da ni smrt ni bol nemaju zadnju riječ.
-Bog nije ostao u grobu. On je živ i hoda s nama, čak i onda kada toga nismo svjesni. I upravo nas zato, u ovoj jubilarnoj godini, u kojoj mi poput Petra i Ivana trčimo svojim životom kao hodočasnici nade, Papa Franjo poziva da ovu godinu živimo u duhu nade koja se ne stidi suza, koja se ne boji slabosti i koja vjeruje da Bog nikada ne odustaje od čovjeka. Isus nije ostao u grobu. Živ je. Uskrsnuo je. Hodamo s uskrsnulim Gospodinom čak i kad ga ne prepoznajemo odmah. Za tebe koji danas patiš, koji se boriš sa životom, koji osjećaš da ti je svega previše – znaj da te Bog nije zaboravio. Prazan grob je znak da ni tvoja bol nije kraj, da ni tvoja priča nije gotova. Uskrsnuće ti kaže: Tvoja rana može postati izvor svjetla, tvoje suze mogu biti zalog novog života – zaključio je biskup Palić.
