Na Misi posvete ulja, u prijepodnevnim satima Velikoga četvrtka, 17. travnja, svećenici Mostarsko-duvanjske biskupije okupili su se u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve.
Misno slavlje predvodio je mostarsko-duvanjski biskup i trebinjsko-mrkanski apostolski upravitelj mons. Petar Palić.
Na početku misnoga slavlja biskup Petar uputio je pozdrav svima, a na poseban način pozdravio je i čestitao svim svećenicima i đakonima dan u kojemu Crkva zahvaljuje za dar svećeništva. Pozdravio je prisutnoga nadbiskupa mons. Aldu Cavallia, apostolskoga vizitatora s posebnom ulogom za župu Međugorje i umirovljenoga biskupa Bosca Puthura, biskupa Siro-malabarske katoličke Crkve – Istočne Crkve u zajedništvu s Rimom – nastale iz propovijedanja svetoga Tome. Tradicija kaže da je sv. Toma, oko 52. godine nakon Krista, otišao propovijedati Radosnu vijest u Indiju. Trenutačno je najprisutnija u Indiji ali ima ih gotovo i u cijelom svijetu.
Na slavlju su uza svećenike, među ostalim, sudjelovali ovogodišnji đakoni, bogoslovi i velik broj ministranata ove biskupije koje je za ovu svetu Misu okupio don Mato Puljić, povjerenik za pastoral ministranata.
“Danas, u ovoj liturgiji koja je srce Velikog tjedna, Crkva na poseban način razmatra dar svećeništva i snagu Duha Svetoga koja se izlijeva kroz pomazanje.
Na ovoj se Misi blagoslivljaju i posvećuju sveta ulja, znakovi Božje blizine u životu naroda: bolesničko ulje, kojim Gospodin tješi u patnji, katekumensko ulje, kojim jača one koji tek ulaze u vjeru, i krizmu, kojom nas čini dionicima Kristove proročke, svećeničke i kraljevske službe. U ovoj Jubilarnoj godini, Godini nade, Crkva nam stavlja pred oči naš vlastiti poziv i identitet: da smo pomazani od Boga, radi ljudi i da smo pozvani biti nositelji i hodočasnici nade. I doista, danas Crkva miriše na ulje, ali još više na nadu. Na tihu, postojanu nadu u Kristovu vjernost. Nadu koja se rađa iz pomazanja, živi u služenju i raste u zajedništvu”, kazao je na početku homilije biskup Petar.
Biskup je kazao kako se riječi iz prvog čitanja (Iz 61,1) odnose i na svećenike. “I mi smo na dan svoga svećeničkog ređenja pomazani uljem krizme. Time smo na jedan intenzivniji način započeli životni put suobličavanja Isusu Kristu, Pomazaniku. To pomazanje nije samo puki simbol, nego je to posveta, znak da pripadamo Kristu i da smo poslani njegovu narodu. Nismo svećenici radi sebe. Pomazani za ljude, za one koji su bez glasa, koji su ranjeni, zbunjeni, gladni utjehe i smisla. Pomazani smo ne da bismo nosili vanjski naslov, nego da bismo u sebi nosili nutarnju gorljivost, onu koja nas tjera iz samih sebe prema drugima, iz vlastite udobnosti na služenje, iz sigurnosti u ranjivost susreta. Pomazani smo da budemo znak Kristove blizine, osobito onima koji su povrijeđeni, napušteni, umorni. Ulje na našim rukama nije radi gospodarenja nad drugima, to je ulje koje mora dodirivati tuđe rane, koje mora ući u životne okolnosti gdje ljudi gube nadu. To je, braćo svećenici, pomazanje koje ne ostaje na površini, nego preobražava srce. A srce svećenika mora biti Kristovo srce: otvoreno, probodeno i živo.
I stoga, kad slavimo sakramente i druge pomazujemo, to nije naš čin, to je Božji čin preko nas. Mi smo sluge pomazanja i poslužitelji nade.”
Na kraju homilije poručio je: “I dok danas posvećujemo i blagoslivljamo ulja koja će dodirivati živote cijele biskupije u krštenju, krizmi, bolesničkom pomazanju, svetom redu, molimo Gospodina da to ulje prvo dotakne nas. Neka iscijeli u nama ono što je slomljeno. Neka nas podsjeti da nismo sami. Neka nam vrati radost poslanja. Jer Crkva treba svećenike koji gore od Duha, ne od umora i mrzovolje. Svijet treba pomazanike, ne one koji dekretom samo vrše neku službu. Obnovimo u sebi zahvalnost za taj veliki dar svećeništva i služenja.”
Nakon homilije đakoni su pred biskupa Petra donijeli posude s uljima, koje je biskup blagoslovio i posvetio. Nakon svete Mise sveta ulja podijeljena su svećenicima.
Na kraju misnoga slavlja generalni vikar ovih dviju biskupija don Nikola Menalo uputio je pozdrav svima, a na poseban način pozdravio je i čestitao svim svećenicima i đakonima dan u kojemu Crkva zahvaljuje za dar svećeništva, javlja Crkva na kamenu.
