„Već se godinama molimo svaku večer. Nadu pronalazimo u vjeri. Već se 20 godina molim za nju, nekad mi je uspjelo, nekad nije. Nekad je odgovor ‘ne’, a nekad se iznenadimo i ne možemo vjerovati kada nam molitva uspije. Ali nadamo se, nada je jako važna“, ovako je Željko Pervan u nedavnom razgovoru za Story opisao kako on i njegova supruga s Gospodinom vode bitku protiv njezine bolesti.
Gospođa Darija već dugi niz godina pati od multipla skleroze zbog čega trpi bolove „24 sata na dan“, a slavni hrvatski komičar je u intimnom razgovoru opisao gdje u toj patnji pronalazi Božju milost.
Iako kaže da je molitva njihova konstanta, Pervan je priznao da se ponekada znao naljutiti na Boga zbog bolova koje njegova supruga prolazi, ali nikada nije odustajao od odnosa s Gospodinom: „nekad bih se znao i naljutiti na Boga pa se ne bih molio nekoliko dana. Cijelo se vrijeme isto nadam i onda – razočarenje. Zamislite izdržati toliko dugo, za to moraš biti nevjerojatan karakter. Onda se ponovno molim, svaku večer palim svijeću pokraj kipa uskrslog Krista. Naša borba traje već 10 godina. Svaku se večer isto nadati… U nekom bi trenutku svatko pokleknuo. Naljutim se na Boga, obratim mu se kao vama sada, ali nikad nisam izišao iz odnosa s njim. Nikada nisam pomislio da ga nema, ali Njegov je odgovor ponekad bio ‘ne’“.
Slavni komičar je otkrio da se u djetinjstvu njegova vjera svodila na nabrzinu izmoljene „’Anđele čuvaru mili“, ali da je kasnije sazrela. U rastu vjere pomoglo mu je što su mu pitanja uvijek bila važnija od odgovora.
„Recimo, nevina patnja. To je najteže pitanje za bilo kojeg vjernika. Zašto nevini pate? Jedan ateist iz Engleske kaže: ‘Ako neki dječak iz Afrike leži na suncu i treba umrijeti, Bog bi spasio to dijete da samo spusti malo kiše. Ako neće, onda je monstrum, a ako ne može, onda nije Bog.’ Vidiš kako je to gadno. Pitanje nevine patnje najteže je u vjeri. I moraš prihvatiti da postoje pitanja na koja nema odgovora, ali to ne znači da jednom nećeš spoznati ako sada ne znaš i zato moramo imati povjerenja“, kazao je Pervan.
S čitateljima je podijelio da je kao mladić s 14 i 18 godina imao dva čudnovata identična sna koji su imali veliki značaj za njega. „Izlazim iz nekog bunara, krasan je sunčani dan i trčim među ljude sav sretan i govorim im: ‘Ljudi, ima Boga, ima Boga!’ Dvaput sam to sanjao, potpuno isti san u razmaku od četiri godine. I onda sam s pomoću svih tih pitanja i događaja 28. lipnja 1998., kada mi se dogodilo nešto nadnaravno, dobio potvrdu o svemu“, kazao je Pervan.
Unatoč izazovima i poteškoćama koje stoje pred njim i suprugom, Željko Pervan je uvjeren da se nema čega plašiti: „On je alfa i omega, smrt ne postoji, to je samo prijelaz. Lako je meni govoriti koji to znam i vjerujem, koji sam vidio i osjetio svašta. Teško je onomu koji je non-stop šiban. Vjera je uzlazno-silazna, nema tu konstante, inače nisi normalan“.