Europski sud za ljudska prava (ESLJP) presudio je da je Hrvatska povrijedila pravo na slobodu svog državljanina, pritvorenog zbog zlouporabe droge, jer je došlo do prekoračenja roka za preispitivanje istražnog zatvora, ali i zbog nepostojanja jasnog praga za tzv. prihvatljivo kašnjenje.
Sud u Strasbourgu je stoga podnositelju dosudio 9000 eura na ime nematerijalne štete te još 1500 eura za troškove postupka, izvijestio je ured hrvatske predstavnice pred ESLJP-om.
Protiv podnositelja je 2018. podignuta optužnica zbog neovlaštene proizvodnje i prometa drogama, a sud mu je odredio istražni zatvor zbog opasnosti od ponavljanja djela.
Istražni zatvor mu je redovito produljivan svaka dva mjeseca, kako to propisuje hrvatski Zakon o kaznenom postupku. Međutim, nakon što je jedna od odluka o produljenju pritvora postala pravomoćna 5. studenoga 2018., sud nije donio novu odluku u zakonskom roku.
Tek 20. veljače 2019., dakle 46 dana nakon isteka roka, sud je ponovno odlučio o produljenju istražnog zatvora ocijenivši da su razlozi za istražni zatvor i dalje postojali.
Podnositelj je pred ESLJP-om prigovorio da je njegov pritvor bio nezakonit nakon 5. siječnja 2019. kad je protekao dvomjesečni rok za preispitivanje istražnog zatvora i da mu je stoga povrijeđeno pravo na slobodu zajamčeno Konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.
ESLJP je naveo da su hrvatski sudovi dužni ispitivati zakonitost i opravdanost produljenja istražnog zatvora svaka dva mjeseca te da ta odredba sudovima ne daje diskreciju.
Sud je nadalje primijetio da u hrvatskom pravnom sustavu postoji zaštitni mehanizam koji pritvoreniku omogućuje da u bilo kojem trenutku zatraži preispitivanje istražnog zatvora, neovisno o dvomjesečnom zakonom propisanom roku.
U presudi su također naveli da je praksa Vrhovnog suda, prema kojoj je dvomjesečni rok instruktivne prirode, ustaljena te da su je se pridržavali i niži sudovi.
Pritom nisu doveli u pitanje praksu hrvatskih sudova prema kojoj je dvomjesečni rok instruktivan, no jasno je ukazao na problem da takva praksa ne određuje kada to prekoračenje roka postaje problematično.
U ovom predmetu, u kojem je prekoračenje iznosilo 46 dana, ESLJP je ocijenio da je nedostatak jasno definiranog praga za prihvatljivo prekoračenje roka doveo do pravne nesigurnosti za podnositelja.
Uzimajući u obzir tu pravnu situaciju i konkretno trajanje prekoračenja, sud u Strasbourgu je zaključio da je podnositeljev istražni zatvor u tom razdoblju bio arbitraran te, posljedično, protivan pravu na slobodu.
