Savez samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine izračunao je da je sindikalna potrošačka košarica u siječnju iznosila 3.149,80 KM. Pokrivenost prosječnom plaćom iznosi 44,48 posto, dok minimalna plaća pokriva svega 31,75 posto. Podaci Uprave za neizravno oporezivanje BiH pokazuju da su cijene uvezenih proizvoda s davanjima u nekim slučajevima i dvostruko niže od cijena hrane u domaćim trgovinama. Ekonomski stručnjaci kao glavni razlog vide monopolističke marže i nedostatak nadzora.
Cijene rastu, budžeti sve tanji
Cijene hrane rastu, trgovci ostvaruju sve veće zarade, dok kućni budžeti građana postaju sve tanji. Usporedba cijena uvozne hrane, s uračunatim davanjima, i cijena u trgovinama pokazuje da su pojedini proizvodi i dvostruko skuplji. Građani izražavaju nezadovoljstvo i razočaranje jer nadležni ne poduzimaju mjere protiv trgovačkih malverzacija. Slažu se kako su cijene nerealno visoke, ne samo u trgovinama, već i na tržnicama i u mesnicama.
Za sindikalnu potrošačku košaricu, koja premašuje 3.000 maraka, potrebno je više od dvije prosječne plaće ili pet prosječnih mirovina. U Pokretu potrošača smatraju da trgovci ostvaruju ogromne marže zbog nedostatka nadzora.
“Posebno nas zabrinjava što država ne kontrolira marže. Dobivamo različite informacije da su marže često i do 100 posto. Tržišna inspekcija bi trebala provoditi nadzor i pojačati kontrole”, upozoravaju iz Pokreta potrošača.
Građani troše više od 50 posto prihoda na hranu
Ekonomski stručnjaci ističu da građani BiH više od 50 posto svojih mjesečnih primanja troše na hranu, dok u razvijenim zemljama taj udio iznosi oko 20 posto. Takav omjer, kažu, jasan je pokazatelj siromaštva društva, što trgovci koriste za povećanje cijena.
Ekonomski analitičar Aleksa Milojević upozorava da je apsurdno da siromašni građani BiH plaćaju skuplje uvozne proizvode nego stanovnici bogatijih zemalja iz kojih roba dolazi.
“Imamo situaciju da su cijene hrane kod nas više nego u matičnim zemljama. Zbog nestašice domaće hrane formirao se uvozni lobi koji diktira cijene. Trgovci i dobavljači se međusobno dogovaraju i stvaraju monopol”, kaže Milojević.
Stručnjaci upozoravaju da je ovakva situacija rezultat nedostatka domaće proizvodnje i robnih rezervi, ali i nepostojanja zakona kojim bi se spriječilo monopolsko udruživanje trgovaca. Bez sustavne kontrole i državne intervencije, građani će i dalje biti suočeni s vrtoglavim cijenama osnovnih životnih namirnica.
