Inflacija u Bosni i Hercegovini ponovno je u porastu. Cijene proizvoda i usluga koje se koriste za osobnu potrošnju, mjerene indeksom potrošačkih cijena, u siječnju 2025. godine u odnosu na prethodni mjesec zabilježile su rast za 1,4%, piše Večernji list BiH.
Ovisni o uvozu
Na godišnjoj razini u prosjeku je zabilježen rast cijena od 3,3% nakon 2,2% u prosincu 2024. Hrana i bezalkoholni napici i dalje su predvodnici inflacije s rastom indeksa na mjesečnoj razini od 2,2%, a na godišnjoj razini 6,3%, javlja Indikator. Sada im se pridružuju i zdravstvene usluge koje su poskupjele u siječnju 2,2%, a u odnosu na siječanj 2024. bilježe rast za 7%. U porastu su cijene usluga stanovanja i režijski izdaci za 1,6% na mjesečnoj razini, prijevoza za 1%, alkoholnih pića i duhana te namještaja, kućanskih uređaja i redovitog održavanja kuće za 0,8% itd. Prosječni pad cijena zabilježen je u odjeljku odjeće i obuće za 8,7%. Od početka pandemije koronavirusa kupovna moć stanovnika BiH na udaru je enormnih poskupljenja.
Svaka promjena na tržištu, od cijena goriva i sirovina do plaća zaposlenih, koristi se kao povod za rast cijena, a građane koji su se već odrekli svega bez čega mogu, najviše zabrinjavaju poskupljenja hrane. Sudeći prema procjenama, borbi za preživljavanje ne nazire se kraj. Imamo vanjskotrgovinski deficit blizu sedam milijardi KM. Samo hrane uvozimo za gotovo 1,5 milijardi, a hrana posebno utječe na inflatorna kretanja. Dajemo 500 milijuna za meso, 200 milijuna za vodu, 150 milijuna KM za lijekove…
Cijene hrane rasle su u cijelom svijetu, međutim, kod nas se dogodilo enormno povećanje, u nekim slučajevima i 400 posto. Nerijetko proizvode plaćamo skuplje nego na Zapadu. Osim rasta cijena, potrošače su posljednjih godina pogodili i razni trikovi kojima se koriste proizvođači kako bi ostvarili veću zaradu. S inflacijom, mnogi potrošači su primijetili još jednu neugodnu pojavu koja se javlja u trgovinama. Sve više i više kupaca primjećuje istu stvar, cijene ostaju iste, a količina se smanjuje. Neki proizvođači pokušavaju “zamazati oči” kupaca, ne podižu cijene svojih proizvoda, ali smanjuju količinu. Radi se o šrinkflaciji, odnosno trendu smanjenja težine, standarda ili veličine proizvoda, dok cijena ostaje ista. Dakle, za istu količinu novca kupac će dobiti manje. Treba napomenuti da proizvođači moraju navesti točnu težinu na ambalaži, ali ne moraju upozoravati kupce da je došlo do promjene. Ali potrošački centar u Hamburgu otkrio je nešto još nepravednije prema kupcima.
Naime, primijetili su da poznati proizvođač mnogih omiljenih čokolada, Milka, smanjuje količinu čokolade u pakiranju dok istodobno povećava cijene pojedinih vrsta čokolade. Zbog toga su ovim proizvodima dali naziv “Obmanjujuće pakiranje mjeseca”.
Naime, cijena čokolade Milka porasla je s 1,49 na 1,99 eura, dok je količina smanjena sa 100 na 90 grama. To predstavlja realno povećanje cijene od više od 48%. Dodajmo, osim inflacije i šrinkflacije, trgovci koriste još jedan trik. Ako ste nedavno naručili pizzu ili neko drugo jelo iz restorana te primijetili da su sastojci drugačiji ili lošiji, to je “škrtica” – smanjenje kvalitete roba i usluga kako biste nastavili ostvarivali profit bez povećanja cijena, prenosi Fenix magazin.
Cijene veće nego na Zapadu
Najviše zabrinjava poskupljenje hrane, a upravo kod nje bilježi se najveći rast. Da cijene konstantno rastu, potvrđuju i službene statistike. Građani BiH su, prema statističkim podacima, kao što su prosječna i minimalna plaća, znatno plićeg džepa nego stanovnici europskih zemalja, ali i susjedstva. To što su im primanja niža ne znači i da su im troškovi, odnosno cijene namirnica i energenata, prilagođeni toj razlici. Štoviše, cijene na policama trgovina u BiH značajno su više nego što bi se očekivalo u skladu s globalnim tokovima. Iako je prosječna plaća u BiH znatno niža nego u Njemačkoj, pojedini proizvodi, poput mliječnih te voća i povrća, slatkiša i grickalica te proizvoda za higijenu, nerijetko su značajno skuplji u odnosu na one u supermarketima u Njemačkoj. Takva situacija dovodi do rastućeg nezadovoljstva građana, koji sve češće postavljaju pitanje zašto osnovne životne i druge namirnice u zemlji s nižim standardom nisu jeftinije nego u onima s višim prihodima i većom kupovnom moći.
