Valentinovo se u Bosni i Hercegovini i regiji počeo šire slaviti tek u novije vrijeme, tijekom 1990-ih godina, pod utjecajem zapadne, posebice američke, kulture. Valentinovo je brzo steklo popularnost, prvenstveno među mlađom populacijom.
Danas se Valentinovo i u BiH obilježava na sličan način kao i u drugim zemljama: razmjenom darova (cvijeća, čokolade, nakita), romantičnim večerama, izlascima i drugim izrazima ljubavi.
To je prilika da voljenim osobama pokažemo da nam je stalo do njih, bilo kroz male znakove pažnje, darove, romantične geste ili jednostavno provođenje kvalitetnog vremena zajedno.
Svake godine djevojke i žene diljem svijeta na Valentinovo zajedno dobiju oko 50 milijuna ruža.
U rodni grad Romea i Julije, u Veronu, na Valentinovo pristigne oko tisuću ljubavnih pisama za Juliju. U Americi čak 15 posto čestitaka za Valentinovo djevojke pošalju same sebi.
Iako ga mnogi doživljavaju kao komercijalizirani praznik, Valentinovo ima bogatu povijest, isprepletenu s drevnim običajima, kršćanskim legendama i modernim tradicijama.
Jedna teorija povezuje Valentinovo s drevnim rimskim festivalom Luperkalija, koji se održavao sredinom veljače. Luperkalija je bila svetkovina plodnosti i pročišćenja, posvećena bogu Faunu i osnivačima Rima, Romulu i Remu. Tijekom festivala, svećenici su žrtvovali životinje, a mladići su, navodno, birali imena djevojaka iz kutije, nakon čega bi postali parovi tijekom trajanja festivala.
Papa Gelazije I. krajem 5. stoljeća je zabranio Luperkaliju, a neki povjesničari smatraju da ju je zamijenio Valentinovom, iako izravna veza nije čvrsto dokazana.
Druga, popularnija teorija, veže Valentinovo uz kršćanskog svećenika Valentina, koji je živio u Rimu u 3. stoljeću. Postoji nekoliko legendi o svetom Valentinu, a najčešća kaže da je potajno vjenčavao parove unatoč zabrani cara Klaudija II., koji je smatrao da su neoženjeni muškarci bolji vojnici. Zbog toga je Valentin bio zatvoren i pogubljen 14. veljače.
