Fra Milan Gelo, franjevac konventualac, obranio je doktorsku disertaciju 4. veljače 2025. na Katedri za dogmatiku, povijest dogmi i ekumensku teologiju Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Tübingenu.
Naslov doktorskoga rada je „Christus und Geschichte. Die christozentrische Zeit- und Geschichtsdeutung Joseph Ratzingers in Bezug auf seine Bonaventura-Studien“ (Krist i povijest. Kristocentrično tumačenje vremena i povijesti Josepha Ratzingera u odnosu na njegove studije o sv. Bonaventuri).
U Ispitnom povjerenstvu bili su mentorica prof. dr. sc. Johanna Rahner, pročelnica dogmatske katedre i predsjedateljica povjerenstva, prof. dr. sc. Thomas Jürgasch, pročelnik Katedre stare crkvene povijesti i patrologije i drugi mentor, prof. dr. sc. Johannes Brachtendorf, pročelnik Katedre za filozofiju i član povjerenstva te prof. dr. sc. Reinhold Boschki, pročelnik Katedre za religijsku pedagogiju i član povjerenstva. Zapisnik ispita je vodila Katharina Zimmermann, znanstvena suradnica na Katedri za srednjovjekovnu i noviju crkvenu povijest.
Obrana doktorskoga rada bila je podijeljena u dva dijela. U prvom dijelu ispita (defensio) doktorand je ukratko predstavio najvažnije naglaske u cijelom radu, počevši od zadanih istraživačkih pitanja preko metode istraživanja do postignutih rezultata. Nakon izlaganja uslijedila su pitanja povjerenstva o nekim točkama rada, u kojem se doktorand bavio teološkom mišlju Josepha Ratzingera od početka njegovoga teološkoga rada do njegova izbora za papu 2005. godine. Doktorski rad podijeljen je u tri glavna dijela. U prvom dijelu rada usporednom analizom prikazano je Ratzingerovo tumačenje Bonaventurine teologije povijesti i vremena u odnosu na izvorna djela sv. Bonaventure (1221.-1274.), jednoga od najvećih franjevačkih srednjovjekovnih teologa, kao i na druge poznavatelje Bonaventurine teologije. Osim što Ratzingerova habilitacija predstavlja jednu od najvažnijih studija o Bonaventurinoj teologiji, ona je prihvaćena i kao polazišna točka u daljnjim proučavanjima Bonaventure. Središnje mjesto Krista u teologiji predstavlja Bonaventurin odgovor na razna teološka pitanja, ali ponajviše glavni argument u kritici teologije povijesti Joakima iz Fiorea. U drugom dijelu rada prikazani su (ne)izravni utjecaji Bonaventurine teologije na Ratzingerovu misao. Najvažniji utjecaj Bonaventurine teologije je vidljiv u Ratzingerovom kristocentričnom tumačenju povijesti koja se odnosi na cjelokupan događaj Isusa Krista, počevši od utjelovljenja kao konačnoga Božjega prodora u povijest, uskrsnuća kao povijesno-eshatološkoga događaja i njegova ponovnoga dolaska, čime će do vrhunca i svrhe doći cjelokupni tijek povijesti spasenja. U drugom dijelu rada prikazan je Ratzingerov kristocentrizam kao temeljni i odlučujući princip njegove teologije povijesti, jer je Isus Krist predstavljen kao središte, smisao i cilj cjelokupne povijesti spasenja, što njemački teolog pronalazi upravo u Bonaventurinoj teološkoj slici povijesti. U trećem poglavlju prikazane su teološke posljedice Ratzingerove recepcije Bonaventurine kristocentrične teologije povijesti, koje se odnose na njegov kritički pristup raznim teološkim strujanjima u 20. stoljeću.
U drugom dijelu doktorskog ispita (disputatio) doktorand je održao kratko izlaganje pod naslovom „Freiheit. Geschichte. Glaube. Theologische Gedanken (Sloboda, povijest, vjera. Teološka promišljanja). Nakon izlaganja uslijedila je rasprava u kojoj se nisu doticale samo teme obrađene u disertaciji, nego su se problematizirali stavovi o teološkom pojmu slobode unutar sveukupne teološke misli, počevši od Augustina, srednjovjekovne teologije pa sve do suvremenih teoloških strujanja. Sloboda je, uz ostala značenja, jedan od najvažnijih povijesno-spasenjskih pojmova što se vidi i u suvremenim teološkim raspravama o slobodi na njemačkom govornom području.
Fra Milan Gelo, franjevac konventualac, rođen je 1989. u Livnu (BiH). Pohađao je Osnovnu školu „Fra Lovro Karaula“ u Ljubunčiću i Opću gimnaziju u Livnu, koju je uspješno završio 2008. Godine 2009. ulazi u Red franjevaca konventualaca, u kojem 2014. polaže doživotne zavjete. Filozofsko-teološki studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu završava 2015. Nakon đakonskoga ređenja u listopadu 2015. jednogodišnji đakonski praktikum provodi u župi sv. Josipa Radnika u Galdovu (Sisak). Godine 2016. zaređen je za svećenika u zagrebačkoj katedrali po rukama Josipa kard. Bozanića. Od kolovoza 2016. do kolovoza 2018. godine djeluje kao župni vikar u župi Bezgrešnoga Srca Marijina u Vinkovcima. Od rujna 2018. do kraja kolovoza 2024. djeluje kao župni vikar u Hrvatskim katoličkim zajednicama Reutlingen, Metzingen i Tübingen te istovremeno studira na poslijediplomskom studiju na Katedri za dogmatiku, povijest dogmi i ekumensku teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Tübingenu. Doktorski studij započeo je u ljetnom semestru 2019., a u srpnju 2024. predao doktorski rad. Trenutno je na službi župnoga vikara u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Molvama.
