Samo dvominutno svjedočanstvo iz dokumentarnoga filma koji govori o borbenome putu IV. korpusa bošnjačke Armije BiH i jednoj verziji istine o posljednjem ratu dovoljno je da se u cijelosti dovedu u pitanje zablude i manipulacije koje se godinama poturaju u cilju ocrnjivanja hrvatske strane, pokaže da su u ratu svi surađivali sa svima protiv treće strane, a mitovi o dogovorima Karadžić – Boban o uspostavi granice na Neretvi potpuno puste niz vodu ove smaragdne rijeke, piše Večernji list.
Kapitalno je važno svjedočanstvo Šefkije Džihe, sigurnjaka Četvrtog korpusa Armije BiH, koji je progovorio o iznimno škakljivim detaljima iz rata. Njegov istup do kraja je pokolebao tvrdnje o srpsko-hrvatskoj suradnji koja seže do fantomskog i nikada ničim potvrđenog sporazuma predsjednika Hrvatske Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića iz Karađorđeva, do još fantomskijeg navodnog dogovora između čelnika Herceg Bosne Mate Bobana i predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića.
Nekoliko detalja o kojima je Džiho iskreno progovorio posve demantira nametnute stereotipe. Džiho otvoreno svjedoči o izravnim pregovorima između IV. korpusa Armije BiH i srpske strane dva mjeseca nakon što je počeo otvoreni rat između bošnjačke Armije BiH i HVO-a. U srpnju 1993., vođene financijskim i geostrateškim interesima, ove dvije strane dogovarale su razmjenu vojne opreme i streljiva. Džiho srpsku stranu naziva “četničkom” i tvrdi da se prvi susret odigrava u mjestu Podbusak između Podveležja i Nevesinja. Podveležje i cijelu Hercegovinu u lipnju 1992. godine oslobodile su snage HVO-a i Hrvatske vojske. – Pošaljemo mi gore 150 maraka pa oni ispale granate. Kad su ispucali više nego što je dogovoreno, čovjek s druge strane poruči: “Kuća časti” – prisjeća se Džiho. Ovakve anegdote, koliko god bizarne djelovale, svjedoče o stvarnosti u kojoj su se nekad do jučer zaraćene strane pronalazile na temelju uzajamnih interesa, napomenuo je Džiho. Ovi pregovori nisu se zaustavili samo na razmjeni streljiva. – Nismo imali haubice pa smo ih morali unajmiti. Oni su nam iznajmili haubice, ali mi nismo imali posadu koja bi njima znala rukovati – objašnjava Džiho. Međutim, zamucao je na upit koje su mete gađali Srbi pa je kazao: “Hum i takvo što”. Pregovori bošnjačke i srpske strane pokazuju kako su odnosi u ratu često nadilazili ideološke podjele i ciljeve zapovjednika, otvarajući prostor za širu suradnju između navodno nepomirljivih neprijatelja te posve ruši teorije kako se Armija BiH obranila od “dvaju neprijatelja”. Dapače, surađivala je s neprijateljem. Ali protiv Hrvata. Posebno važan dio svjedočenja odnosi se na pregovore o situaciji u Mostaru. Sigurnjak Šefkija Džiho svjedoči i o pregovorima zapovjednika IV. korpusa Armije BiH Arifa Pašalića s pukovnikom Novicom Gušićem, koji je bio zapovjednik Nevesinjske brigade Vojske Republike Srpske. – Kad dolazi Pašalić razgovarati s Gušićem, traži dio fronte za zajednički napad – opisuje Džiho. To pak svjedoči kako se srpska strana nije mirila s porazom koji je doživjela od Hrvata godinu dana prije te da se pod svaku cijenu pokušavala vratiti na izgubljene položaje. Što je pak suprotno tvrdnjama o hrvatsko-srpskom dogovoru. Ovi pregovori pak nisu bili izolirani incidenti, već su dio šireg obrasca pragmatične suradnje između Armije BiH i srpskih snaga. Zanimljivo je da su politički vrhovi ovih strana pokušali kapitalizirati opkoljeni Mostar u vlastite svrhe, što potvrđuju i sastanci visokih dužnosnika, poput onoga između Safeta Oručevića i srpskog generala Ratka Mladića, koji je osuđen na doživotnu kaznu zatvora zbog ratnih zločina.
Safet Oručević, tadašnji politički lider Mostara, pregovarao je izravno s ratnim zločincem Ratkom Mladićem, što dodatno potvrđuje složenost i kontroverznost odnosa tijekom rata, piše Večernji list.
Godinama se hrvatsku stranu nastojalo ocrniti kroz teze o tajnim dogovorima s Beogradom i suradnji sa srpskom stranom. No, događaji poput onih opisanih u filmu pokazuju drugačiju stvarnost. Suradnja Armije BiH sa srpskim snagama u Mostaru i drugim sredinama jasno ilustrira da u ratu nije bilo crno-bijelih podjela. Sve strane su, u skladu s trenutačnim potrebama, surađivale protiv treće strane. Dokumentarni film i svjedočanstvo Šefkije Džihe razbijaju duboko ukorijenjene mitove i manipulacije kojima se godinama hrane optužbe na račun Hrvata. Rat u Bosni i Hercegovini bio je složen sukob u kojem su pragmatični interesi često nadvladavali ideološke podjele.
