Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik neosporno je najsankcioniraniji političar na Zapadnom Balkanu. On je jedini pojedinac u regionu koji je dvaput bio meta financijskih sankcija koje su nametnule SAD.
Ovo je navedeno u izvješću o rezultatima provedenog istraživanja pod nazivom „Koliko su efikasne sankcije na Zapadnom Balkanu?“, koji je Globalna inicijativa protiv transnacionalnog organiziranog kriminala (GI-TOC) objavila početkom sedmice.
Studija naglašava kako su sankcije uticale na pojedince, poslovne mreže i političke pejzaže u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Kosovu, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji i Srbiji. Financijske sankcije iz SAD-a i UK-a su ograničile istaknute osobe poput Milorada Dodika u Bosni i Hercegovini, čiji je pristup financijskim uslugama bio ozbiljno ograničen. Međutim, slične sankcije u Srbiji i na Kosovu dale su različite rezultate, pri čemu su poduzeća povezana sa sankcioniranim pojedincima i dalje osiguravala milijunske ugovore sa državom.
Reakcije javnosti se također razlikuju, s obzirom da se u nekim područjima sankcije stigmatiziraju pojedince i tjeraju ih u političku izolaciju. U drugima, oni su uokvireni kao otpor zapadnom miješanju, omogućavajući sankcioniranim ličnostima da steknu istaknutost umjesto da budu po strani. U Srbiji, na primjer, pojedinci pod sankcijama imenovani su na više položaje u državnim institucijama, što izaziva zabrinutost u pogledu efikasnosti vanjskih kaznenih mjera u politički složenim okruženjima.
Na listi krivičnih djela dominiraju navodi o korupciji, organiziranom kriminalu i političkoj destabilizaciji. Gledajući unaprijed, izvještaj sugerira da sankcije moraju biti integrirane u šire okvire politike koji kombiniraju pravne reforme, diplomatski pritisak i jaču regionalnu suradnju. Povećanje transparentnosti i osiguranje dosljedne provedbe mogli bi poboljšati učinak sankcija, čineći ih efikasnijim sredstvom za borbu protiv korupcije i promoviranje stabilnosti u regionu.
U periodu od 2014. do 2024. izrečeno je ukupno 166 sankcija – protiv 108 pojedinaca sa Zapadnog Balkana i 58 povezanih kompanija – uglavnom po osnovu navodne korupcije, organizovanog kriminala i političke destabilizacije država i regiona. Vlade SAD i Velike Britanije uglavnom su pokušavale da zadrže regionalni fokus kada su osmišljavale sankcije, a SAD prednjače po broju izrečenih sankcija. U posljednjoj deceniji najviše pažnje privukla je Bosna i Hercegovina sa ukupno 56 sankcija (protiv 40 pojedinaca i 16 kompanija, zatim Srbija sa ukupno 51 sankcijom (30 pojedinaca i 21 kompanija).
Jedan od istraživača na ovom projektu dr. Safet Mušić navodi da je ovo prvo regionalno istraživanje na temu uticaja sankcija na stanje sigurnosti na Zapadnom Balkanu i svakako da je dalo značajan uvid u ovu oblast.
– Posljednja decenija je pokazala značajan porast interesa međunarodnih aktera, posebno Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije, za stabilizaciju regiona Zapadnog Balkana kroz mehanizam sankcija. Rezultati istraživanja ukazuju na to da su sankcije uglavnom bile usmjerene na pojedince i kompanije povezane sa korupcijom, organizovanim kriminalom i političkom destabilizacijom, što su ključni izazovi koji ugrožavaju napredak regiona. Bosna i Hercegovina i Srbija prednjače po broju izrečenih sankcija, što reflektuje složenost njihovih političkih i društvenih prilika, kao i potrebu međunarodne zajednice da adresira te probleme kako bi se osigurala dugoročna stabilnost – kazao je.
Ovi podaci potvrđuju da sankcije nisu samo sredstvo kažnjavanja, već i pokušaj da se izvrši pritisak za reforme i podstakne odgovornije ponašanje domaćih aktera, zaključuje Mušić.
U izvještaju se dalje navodi da slučaj Zapadnog Balkana ilustruje višestruku ulogu sankcija u rješavanju sigurnosnih prijetnji. Tokom protekle tri decenije, sankcije su određene kao odgovor na regionalne sukobe i političke tranzicije, ciljajući na pojedince i grupe koje potkopavaju mirovne napore. Štaviše, ponovljena upotreba ciljanih sankcija, posebno od strane SAD, pokazuje posvećenost borbi protiv korupcije i suzbijanju uticaja organizovanog kriminala. Određivanje ključnih figura povezanih sa destabilizirajućim aktivnostima naglašava stalnu važnost sankcija kao alata za rješavanje novih prijetnji i, bez obzira na njihov uticaj na lokalnom nivou, sankcije ostaju vitalna komponenta međunarodnih politika usmjerenih na zapadni Balkan.
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik neosporno je najsankcioniraniji političar na Zapadnom Balkanu. On je jedini pojedinac u regionu koji je dvaput bio meta finansijskih sankcija koje su nametnule SAD. Njegovo dvoje odrasle djece su pod sličnim sankcijama; kao i šest njegovih bliskih saradnika i dvanaest kompanija povezanih s njim. Naime, Dodik je među rijetkim pojedincima Zapadnog Balkana koji su na meti finansijskih sankcija SAD i Velike Britanije, navedeno je u izvještaju.
U Bosni i Hercegovini je primjetna pojava u kojoj raste podrška sankcioniranim pojedincima među građanima koji nerado otvoreno razgovaraju i izražavaju nezadovoljstvo ovim pitanjem. Neki sankcionisani pojedinci koji zauzimaju uticajne pozicije u javnim institucijama ostaju na svojim funkcijama bez ikakvih prepreka.
