Izjava Murata Tahirovića, predsjednika Udruge žrtava i svjedoka genocida, da bi trebalo uzeti kredit od MMF-a i pomoći Hrvatima da se isele iz Bosne i Hercegovine poziv je koji je već prijavljen Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine te je zatražen odgovor na ovaj komentar prepun mržnje i poziva na nasilje., piše Večernji list.
Tahirović je, komentirajući izjavu predsjednika Hrvatskog sabora kako BiH ne može opstati bez konstitutivnosti naroda, što je doslovno citat iz Ustava i Daytonskog sporazuma, pozvao Hrvate u BiH da se isele u Hrvatsku ako im nije dobro u Bosni i Hercegovini, uz tvrdnju da je to upućeno “prijateljski”.
Ta izjava, koja dolazi od lidera udruge koja se navodno bori za prava žrtava genocida, naišla je na oštre osude u bh. javnosti, osobito jer se smatra pozivom na nasilje i diskriminaciju prema Hrvatima u BiH. Tahirović je, govoreći o “neprijateljskom” okruženju za Hrvate u BiH, istaknuo da bi bilo bolje da se oni isele u Hrvatsku, navodeći kako bi im trebalo osigurati sve privilegije kako bi ih se motiviralo da napuste BiH.
Posebno je zabrinjavajuće što je takva izjava došla od osobe koja bi, kao predstavnik žrtava rata, trebala promovirati suživot, pomirenje i međusobno razumijevanje. Njegov istup jasno poručuje da Hrvati nisu dobrodošli u BiH i izaziva zabrinutost zbog poticanja mržnje i nesigurnosti među građanima. Takav pristup nije samo kontraproduktivan već je i opasan jer doslovno podsjeća na rat i nasilne metode etničkog čišćenja.
Dok Tahirović poziva na iseljavanje Hrvata, zanimljivo je spomenuti da se iz područja iz kojeg dolazi, Cazina, već nekoliko godina bilježi najveći trend iseljavanja. Podaci pokazuju da broj osiguranika za zdravstveno osiguranje 2000. godine iznosio 20.000, 2010. godine 18.000, a danas je još niži, što upućuje na dramatičan pad broja stanovnika u Cazinu. Broj učenika u osnovnim školama u Unsko-sanskoj županiji također pokazuje dramatičan pad. U školskoj 2013./2014. godini bilo je 25.758 učenika, dok je ove godine broj smanjen na 15.503. Uz skandalozne izjave o iseljavanju, Tahirović je poznat i po brojnim kontroverzama i optužbama za malverzacije s financijama te zloupotrebe položaja u svojoj udruzi. S obzirom na to da vodi udrugu koja bi trebala predstavljati žrtve rata, a neprofitni je sektor, izaziva veliku zabrinutost činjenica da postoje ozbiljne optužbe za korupciju i netransparentnost. Prema izvješćima, Tahirović je bio optužen za to da je zloupotrijebio poziciju u udruzi za osobnu korist. Jedan od ključnih primjera koji su navodile žrtve je priča o njegovoj suradnji s odvjetnikom iz Republike Hrvatske, koji nije imao licenciju za rad u Bosni i Hercegovini, a koji je za zastupanje žrtava genocida naplaćivao 50 maraka po tužbi. Takvi postupci, koji uključuju korištenje prava žrtava za osobnu korist, podrazumijevaju ozbiljne moralne i pravne implikacije. Također, postoji izvješće o nezakonito isplaćenih pet milijuna maraka Savezu logoraša, čime je postavljeno pitanje gdje je nestao taj novac i zašto nikada nije razjašnjeno kako su sredstva korištena. Takve optužbe stavljaju ozbiljan upitnik nad integritet Murata Tahirovića i njegove udruge, čime se dodatno potkopava povjerenje javnosti u one koji bi trebali biti zaštitnici žrtava, a ne profitirati na njihovoj patnji.
Uz financijski skandal, Tahirović je također poznat po svojoj agresivnoj retorici i napadima na političare, posebno na Sanju Vlaisavljević, ministricu kulture i sporta FBiH. Njegovi napadi, temeljeni na lažnim optužbama, uključuju tvrdnje da Vlaisavljević štiti ratne zločince, što je potpuno neutemeljeno i netočno. Ministarstvo na čijem je čelu Vlaisavljević uistinu promovira pravnu državu i poštovanje svih presuda Međunarodnog kaznenog suda, ali Tahirović, čini se, nema interesa za objektivno promišljanje ili istraživanje činjenica. Dok se BiH suočava s ozbiljnim izazovima, kao što su iseljavanje mladih, pad broja učenika i sve teža socio-ekonomska situacija, osobe poput Tahirovića svojim postupcima otežavaju postizanje stabilnosti i povjerenja među različitim narodima. Tahirović bi, umjesto da nastavlja sa svojim destruktivnim izjavama i radnjama kao svojevrsni glasnogovornik radikalnih politika koalicije “SDFA” i sličnih ideja, trebao odgovarati za svoja djela i pružiti transparentne odgovore na pitanja koja su mu postavljena, uključujući i ona o financijskim malverzacijama. I moguće da promijeni naziv svoje udruge u “Udruženje za genocid”, zaključuje se u tekstu Večernjeg lista.
