Ako vjerujete Transfermarktu, a na ovaj smo cjenovni servis s vremenom naučili kao na referentnu tržnicu, najskuplji vratar u svijetu modernog nogometa zove se Giorgi Mamardašvili. Gruzijac košta 45 milijuna eura i cijenu mu nedvojbeno nabrijava činjenica da ima tek 24 godine, ali u karijeri ga trenutačno opterećuje sitan problem. Mamardašvili brani za Valenciju, zadnju momčad La Lige. U prvih jedanaest utakmica progutao je 17 golova, a njegovi “šišmiši” na tom su putu upisali samo jednu pobjedu.
Vezni na Kutiji šibica
Priča o Mamardašviliju, rekordno skupom vrataru kojeg do kraja sezone čeka čupanje za spas prvoligaškog statusa, na zabavan način sumira apsurd vratara u današnjem nogometu. Najizloženiji igrač na terenu nekad se smrzavao pred pomisli da mu prijete neki sjajni izvođači slobodnih udaraca, Peter Handke je pisao o golmanovu strahu od jedanaesterca, ali danas se vratareva muka ogleda u imperativu suverenog igranja nogom.
Bez mekoće i savršene nožne tehnike, bez mirnoće u tzv. “build-up” igri dok plete mrežu u društvu svojih stopera, vratar teško može opstati na velikoj pozornici. Pitajte, uostalom, Aarona Ramsdalea. Nekoliko klimavih predstava poslužilo je kao dovoljan razlog “topnicima” da sreću potraže u zamjenskom golmanu Davidu Rayi jer igra s više takta i samopouzdanja, dok se engleski reprezentativac Ramsdale morao spustiti na terapiju do Southamptona.
Traži li rješenje u sličnom ključu, Zlatko Dalić zapravo nema problema uoči završne dvije utakmice u skupini Lige nacija. Ili ga barem nema u Glasgowu, gdje ne može računati na suspendiranog Dominika Livakovića. Njegov imenjak Kotarski je, naime, upravo takav vratar koji bi sutra mogao igrati veznog igrača na parketu Kutije šibica.
Mamardašvilijev vršnjak, ovaj rođeni Zabočanin odškolovan je u Dinamovoj akademiji, zatim su ga u Ajaxu tesali u kalupu vratarskog libera, što je na koncu prepoznao PAOK-ov strateg Razvan Lucescu kada se prije dva ljeta odlučio kladiti na mladog golmana Gorice (transfer od dva milijuna eura). Kotarski je u svojoj drugoj sezoni u Solunu osvojio grčku Superligu skupivši na svim frontama čak 52 nastupa za klub i primajući na tom putu manje od jednog pogotka po utakmici.
I ubrzo je zatreperio na radaru klubova iz bogatijih liga. Najjače se ljetos zagrijala Genoa, ali su nebo i zemlja razdvajali dvije pregovaračke strane. Dok je Genoa nudila milijun eura za posudbu i četiri milijuna eura na kraju sezone za otkup ugovora, uz pet posto od sljedećeg transfera, PAOK je u startu zaokružio cijenu na 10 milijuna eura. Genoa se ubrzo povukla iz pregovora, i kasnije su se navodno raspitivali Inter, Parma, Southampton i Augsburg, no Kotarski je novu sezonu započeo među vratnicama “crno-bijelih” iz Soluna.
Kotarski ne, Labrović da
U Augsburgu je umjesto Kotarskog završio četiri mjeseca stariji Nediljko Labrović, za kojeg je Damir Mišković izboksao gotovo tri milijuna eura. Bundesligaš očito nema primjedbi na novu akviziciju čim Labrović standardno brani za Augsburg, iako se ne može pohvaliti bajnom statistikom. U jedanaest nastupa inkasirao je dvadeset pogodaka. Tijekom rujanske berbe Labrović je dvaput fasovao četvorku (Heidenheim i RB Leipzig, dvaput 0-4), a jednom je utakmicu završavao s tri lopte u mreži (Mainz, 2-3). Trener Jess Thorup mu je nastavio vjerovati, pa je u posljednja dva nastupa dočekao Labrovića u vrlo dobroj formi (Wolfsburg 1-1, Hoffenheim 0-0).
Kuriozitet je da su Labrović i Kotarski za “vatrene” debitirali istog dana, 26. ožujka ove godine u Kairu protiv Egipta. Hrvatska je pobijedila 4-2, a dvojica novopečenih partnera bratski su podijelila pogotke, Labrović prvi na startu dvoboja, a Kotarski drugi duboko u sudačkoj nadoknadi. Hrvatska je tako osvojila ACUD Cup nakon što je prethodno preživjela raspucavanje jedanaesteraca u polufinalnom dvoboju s Tunisom (0-0), a ondje je pak u heroja meča izrastao treći Livakovićev sekundant Ivica Ivušić obranivši tri jedanaesterca. 29-godišnjak je za Hrvatsku upisao šest nastupa, ali nije pomogao vlastitom statusu kada je Osijek zamijenio za ciparski Pafos
