Vlasnici jednog kafića na Pelješcu privukli su pažnju posjetitelja neobičnim i pomalo šaljivim cjenovnikom, koji se ne bi svidio  onima koji se izgube, pa svrate da pitaju “kuda dalje”.

Naime, sva ta konobarima dosadna zapitkivanja i izgovori, poput pitanja za smjer do određenog mjesta ili objašnjenja da nećemo ništa naručiti jer žurimo, debelo se naplaćuju.

To je privuklo pažnju novinaru Dubrovačkog vjesnika.

“Lokalni kafić u jednom malom pelješkom mjestu, na kavi sjede većinom lokalni ljudi i prepričavaju novosti. U hladu velikog stabla na taraci ugodno pirka vjetrić. Dok smo razmišljali što ćemo naručiti, pogled nam je privukao cjenik istaknut na ulazu na taracu kafića: Neću ništa, brzo idem – 5 eura; Ispušim i odo – 7 eura; Može čaša vode  – 5 eura; Pitanja za smjer – 6 eura. Naručili smo kavu, bila je puno povoljnija od ovih izgovora…”, naveo je on.

Vlasnici jednog kafića na Pelješcu privukli su pažnju posjetitelja neobičnim i pomalo šaljivim cjenovnikom, koji se ne bi svidio  onima koji se izgube, pa svrate da pitaju “kuda dalje”.

Naime, sva ta konobarima dosadna zapitkivanja i izgovori, poput pitanja za smjer do određenog mjesta ili objašnjenja da nećemo ništa naručiti jer žurimo, debelo se naplaćuju.

To je privuklo pažnju novinaru Dubrovačkog vjesnika.

“Lokalni kafić u jednom malom pelješkom mjestu, na kavi sjede većinom lokalni ljudi i prepričavaju novosti. U hladu velikog stabla na taraci ugodno pirka vjetrić. Dok smo razmišljali što ćemo naručiti, pogled nam je privukao cjenik istaknut na ulazu na taracu kafića: Neću ništa, brzo idem – 5 eura; Ispušim i odo – 7 eura; Može čaša vode  – 5 eura; Pitanja za smjer – 6 eura. Naručili smo kavu, bila je puno povoljnija od ovih izgovora…”, naveo je on.