Natalie je jednog subotnjeg jutra bila u kupovini namirnica kada ju je nazvala njezina supruga Suzanne i zamolila je da se odmah vrati kući. Suzanne je listajući novine naišla na članak o serijskom darivatelju sperme koji je varao obitelji diljem Nizozemske gdje su Natalie i Suzanne živjele – zemlje u kojoj propisi nalažu da donatori mogu dati uzorke za samo 12 obitelji. Kada je vidjela njegovo ime – Jonathan Meijer, napisano uz njegov crtež, shvatila je da je riječ o istom Jonathanu koji je biološki otac njihovog 11-godišnjeg sina i za kojega su se nadale da će postatii otac i njihovog drugog djeteta. U članku je stajalo da bi Jonathan, koji je paru rekao da planira donirati ukupno pet obitelji, mogao biti odgovoran za čak 1000 potomaka u svojoj rodnoj Nizozemskoj, ali i SAD-u, Australiji, Meksiku, Njemačkoj, Ukrajini, Srbiji…
O ovom nevjerojatnom iskustvu i još nevjerojatnijoj priči Netflix je upravo objavio izvrsni dokumentarac – ‘The Man With 1000 Kids’ koji je uspio u onome što nije pošlo za rukom niti jednom drugom do sada – ostaviti nas bez teksta i u potpunoj nevjerici. Dokumentarac koji je na streaming platformu stigao jučer donosi intervjue s brojnim roditeljima koji su se našli u istoj situaciji poput Natalie i Suzanne, ali i sa stručnjacima koji su udružili snage kako bi spriječili Jonathana u njegovom bolesnom naumu.
Serijski donatori poput Jonathana često sebe vide kao izvršitelje krajnje altruističkog čina, no na stranu to što je svojevremeno donio sreću u brojne obitelji, postoje ozbiljni rizici koje predstavlja toliko mnogo djece koja dijele iste gene. Onaj najveći vjerojatno je privlačnost koju osobe koje dijele iste gene osjećaju, poznata kao genetska seksualna privlačnost i koja je znanstveno dokazana, a koja, ukoliko osobe ne znaju da su u srodstvu, može rezultirati slučajnim incestom. Ovakav nimalo bezazlen scenarij predstavlja posebno veliku prijetnju u Nizozemskoj gdje je Jonathan spermu donirao jako puno puta na malenom geografskom području, a troje njegovih potomaka uspjelo je završiti u istom vrtiću.
Kada je Natalie prvi put upoznala Jonathana, momentalno je pala na njegov šarm – duge plave uvojke, prelijepe plave oči, široko znanje i priču o tome kako želi pomoći onima koji inače ne mogu zatrudnjeti, i biti uključen u život svakog djeteta onoliko koliko majka to želi. Da je muškarac koji joj se činio doslovno savršen zapravo serijski donator i patološki lažljivac s narcisoidnim poremećajem osobnosti, Natalie je kao i mnoge druge žene shvatila kada je nažalost bilo prekasno.
Nakon članka u ‘Telegraphu’, stupile su u kontakt s još jednom od obitelji, a zatim se povezale s još mnogo roditelja koji su nesvjesno bili uhvaćeni u Jonathanovu mrežu. Žene su pokazivale slike svoje djece drugim roditeljima i bilo im je jasno već na prvi pogled da su sva potekla od istog oca pa su tako priznale da različita djeca doslovno izgledaju kao isto dijete u različitim starosnim dobima. Naravno, sve su željele odgovore: zašto im Jonathan nije rekao koliko je ljudi stvarno donirao? I zašto je bio toliko uporan u stvaranju tolikog broja potomaka? U isto vrijeme, Laura i Kate koje žive u Australiji borile su se s istim pitanjima. Nakon što su začele svoje dvoje djece putem privatne klinike, upotrijebile su slike beba koje je dao njihov donator kako bi pretražile društvene mreže, tražeći polubraću i sestre koje bi njihova djeca mogla imati. Potraga se činila neuspješnom sve dok konačno netko na Facebooku nije prepoznao Jonathana na fotografijama i povezao ih sa skupinom roditelja njegovih potomaka. Njih su dvije odletjele u Nizozemsku upoznati neke od brojnih obitelji — mješavinu istospolnih ženskih parova, samohranih majki i heteroseksualnih parova koji su se susreli s problemima muške plodnosti.
Iako je nemoguće točno utvrditi koliko Jonathanovih potomaka postoji na svijetu, dokumentarac insinuira da bi brojka mogla biti oko 3000, uzimajući u ozbir da je Jonathan spermu donirao i privatno i preko raznih klinika, ali i to koliko je dugo bio donor, koliko je često donirao te u koliko je zemalja diljem svijeta operirao. No, da stvar bude najgora, sve spomenuto samo je dio užasavajuće priče.
Stvari koje je Jonathan izrekao tijekom suđenja, istina o ‘superdonatorima’ i šokatna priznanja nekih od njih koji su ih odlučili podijeliti s javnosti nakon što je cijeli slučaj krenuo privlačiti sve više pozornosti dodatno su nas uspjeli šokirati, a bez želje da išta spoilamo, sve što možemo reći je da je ovo dokumentarac koji bi baš svatko trebao pogledati.
Žene se nadaju da će on podići svijest o brojnim prijevarama koje prijete svima onima kojima je potrebna pomoć u ostvarivanju roditeljstva, ali i izvršiti pritisak na svjetska tijela da pooštre regulative kako se ovakvi slučajevi više nikada ne bi dogodili, iako su svjesne da je on istovremeno dvosjekli mač. Naime, koliko god bi voljele probuditi savjest nemoralnih donatora, svjesne su da je puno vjerojatnije da je on samo dodatna motivacija onima koje pokreću ovisnost, iskrivljeni altruizam ili kompleks Boga da nastave širiti svoje sjeme.
