Veliki hrvatski pjesnik Luko Paljetak preminuo je u 81. godini, nakon duge i teške bolesti, objavili su hrvatski mediji.

Luko Paljetak, hrvatski književnik i prevoditelj, rođen je 19. kolovoza 1943. Diplomirao je 1968. na Filozofskom fakultetu u Zadru, a doktorirao 1992. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu radom o književnom djelu Ante Cettinea. Radio je u Zadru kao dramaturg i redatelj u Kazalištu lutaka, kao asistent na Filozofskom fakultetu i urednik časopisa Zadarska revija; od 1978. živio je u Dubrovniku. Redoviti je član HAZU-a od 1997.

Akademik Luko Paljetak bio je i počasni član HAZU u BiH.

 
Jedan je od najplodnijih suvremenih hrvatskih književnika s preko 150 knjiga tiskanih do 2019; objavio je četrdesetak zbirki pjesama, desetak zbirki pjesama za djecu, a pisao je i drame, radiodrame, bajke za djecu, dječje i lutkarske igrokaze, haiku poeziju, feljtone, kazališne kritike, književnopovijesne studije i eseje, studije o lutkarskom kazalištu i dr.

Prvim dvjema pjesničkim zbirkama (Nečastivi iz ruže, 1968; Najbliži konac svijeta, 1968) zacrtao je temelje svoje poetske prakse koje će se držati u ukupnome pjesničkom djelu. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja.

 Veliki hrvatski pjesnik Luko Paljetak preminuo je u 81. godini, nakon duge i teške bolesti, objavili su hrvatski mediji.

Luko Paljetak, hrvatski književnik i prevoditelj, rođen je 19. kolovoza 1943. Diplomirao je 1968. na Filozofskom fakultetu u Zadru, a doktorirao 1992. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu radom o književnom djelu Ante Cettinea. Radio je u Zadru kao dramaturg i redatelj u Kazalištu lutaka, kao asistent na Filozofskom fakultetu i urednik časopisa Zadarska revija; od 1978. živio je u Dubrovniku. Redoviti je član HAZU-a od 1997.

Akademik Luko Paljetak bio je i počasni član HAZU u BiH.

 
Jedan je od najplodnijih suvremenih hrvatskih književnika s preko 150 knjiga tiskanih do 2019; objavio je četrdesetak zbirki pjesama, desetak zbirki pjesama za djecu, a pisao je i drame, radiodrame, bajke za djecu, dječje i lutkarske igrokaze, haiku poeziju, feljtone, kazališne kritike, književnopovijesne studije i eseje, studije o lutkarskom kazalištu i dr.

Prvim dvjema pjesničkim zbirkama (Nečastivi iz ruže, 1968; Najbliži konac svijeta, 1968) zacrtao je temelje svoje poetske prakse koje će se držati u ukupnome pjesničkom djelu. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja.