Tri tisuće konvertibilnih maraka iznosi sindikalna potrošačka košarica u Bosni i Hercegovini. Najviše novca trošimo na zadovoljavanje osnovnih životnih potreba. Kako je pokrivenost košarice minimalnom plaćom tek dvadesetak posto, građani su, kako i sami kažu, prinuđeni živjeti na kredit. Da druge opcije često nema, potvrđuju i podaci Centralne banke Bosne i Hercegovine, piše Večernji list BiH.
Najviše nenamjenskih
Naime, ukupni krediti koje su banke u BiH plasirale stanovništvu na kraju studenoga 2023. godine iznosili su 11,77 milijardi KM, a kredite su, prema podacima Centralne banke BiH, imala čak 864.434 građanina. To znači da u prosjeku svi radnici u BiH, koja su, prema podacima Agencije za statistiku BiH, u rujnu 2023. godine bila 850.523, imaju kredit. U odnosu na 2022. godinu, lani je smanjen broj kreditno zaduženih građana, ali je povećan ukupan iznos kredita.
– Na kraju 2022. godine 895.465 građana je imalo kredite kod banaka u BiH, a preostali iznos tih kredita na kraju prosinca 2022. godine bio je 10,97 milijardi KM – rekli su ranije za Capital iz Centralne banke BiH. Najveći dio kredita stanovništvu na kraju studenoga 2023. godine, od ukupnih 11,77 milijardi KM, odnosi se na nenamjenske kredite koji su iznosili 8,6 milijardi KM ili 73,1 posto. – Krediti za izgradnju ili kupnju novih stambenih jedinica iznosili su 1,72 milijarde KM ili 14,7 posto, a krediti za kupnju postojećih i popravak postojećih stambenih jedinica 969,5 milijuna KM ili 8,2 posto – dodali su iz CB BiH. Na kredite po kartičnom poslovanju odnose se 274,3 milijuna KM ili 2,3 posto ukupnih kredita, a preostalih 202,7 milijuna KM ili 1,7 posto odnosi se na kredite za poduzetništvo i za kupnju automobila. Dekan Ekonomskog fakulteta u Istočnom Sarajevu Marko Đogo za Capital je kazao da ovi podaci nisu iznenađenje i da oni upućuju na to kako gotovo svaki zaposleni ima kredit, navodeći da je slična situacija i u razvijenim zemljama.
– Ovi podaci pokazuju da imamo jako malo bogatih kojima krediti nisu potrebni, odnosno da mali postotak radno sposobnog stanovništva može živjeti bez kredita. Međutim, nije to previše ni čudno jer i u razvijenim zemljama svaki radnik otprilike ima neki kredit – istaknuo je Đogo.
Spajaju kraj s krajem
Kućni proračun građani pune komercijalnim kreditima i tako upadaju u “dužničko ropstvo”. Sve lošiji životni standard građana BiH uslijed ekonomske krize, rast cijena osnovnih životnih namirnica, ali i gotovo svih drugih proizvoda dovodi do sve većeg zaduživanja. Prema mišljenju ekonomskih stručnjaka, glavni razlog sve većeg zaduživanja građana je pogoršanje životnog standarda uslijed inflacije i visokih cijena. Građani uzimaju nenamjenske kredite kako bi održavali tekuću potrošnju.
Prema riječima ekonomista, većina građana živi na kredit, ali to je trend i u svijetu, međutim, taj trend je drugačiji u Bosni i Hercegovini u odnosu na svijet. Građani BiH teško žive, što potvrđuje podatak da mikrokreditne organizacije daju kredite od 20 do 100 maraka. – Onda možete misliti kako živi stanovništvo koje treba uzeti kredit od 20 KM da bi preživjelo – komentiraju ekonomski stručnjaci. Jasno je u kakvoj se socijalnoj poziciji nalaze građani Bosne i Hercegovine. Kredite dižu kako bi se riješili kratkoročnih obveza i za svakodnevnu potrošnju. Još prije pandemije i ekonomske krize veliki broj bh. građana bio je primoran zaduživati se, kako kod banaka tako i kod rodbine, susjeda, prijatelja, kumova itd. Prvi krug zaduživanja bio je onaj za tekuću potrošnju.
Drugi krug zaduživanja je za planirane troškove, kao što su zimnica, ogrjev, opremanje djece za školu, registracija automobila, pa i godišnji odmor, dok treći krug zaduživanja predstavljaju nepredviđeni troškovi kao što su iznenadni posjeti liječniku, hitni popravci u kućanstvu, smrtni slučajevi, odlasci na svadbu ili neko drugo slavlje. U posljednjem slučaju bh. građani pomoć traže od rođaka, prijatelja, susjeda… Na pomoć ovih posljednjih malo tko više može računati. Uslijed inflacije i oni koji su solidno živjeli sada su došli u situaciju da spajaju kraj s krajem. Posljednjih mjeseci građani se zadužuju kako bi platili režije, ali i kupili hranu. – Stalno se vrtim u začaranom krugu. Cijene su sve veće, a plaće iste. Svaki iznenadni trošak tjera me prebijati kredit novim, većim. Dokad ću moći ovako, ne znam – kaže nam jedna sugrađanka. Dok se jaz između bogatih i siromašnih produbljuje, pitamo se je li vladajućim strukturama stalo da ga smanje.
